Zašto Zadar godinama na ključnim mjestima za kulturni i turistički život grada ima ljude koji očito nemaju ni znanja ni kapacitete da oblikuju nešto što se zove strategija?
Naravno da smo zainteresirani za apliciranje Zadra na natječaj, ali
moramo biti i realni. Važno je osmisliti jako dobar program i dobro se
prezentirati, a to ujedno i košta. U Zadru imamo puno kreativnih snaga,
ali uvijek se govori o raspršenosti struke. Trebalo bi ujediniti snage,
okupiti se na jednome mjestu i smisliti dobar program, izjavio je ovih
dana gradski pročelnik za kulturu Radovan Dunatov u povodu odluke Grada
Zadra da se ipak prijavi na natječaj za Europsku prijestolnicu kulture
2020. godine.
Samo nekoliko dana kasnije predsjednik Skupštine TZ-a grada Zadra Branko
Ganzulić pozvao je “sve kreativne snage grada Zadra da nam se pridruže u
izradi strategije turizma grada Zadra. Svi koji imaju potencijala za to
su dobrodošli, jer ne želimo strategiju koju će izraditi neki institut
samo za novac, nego želimo i emotivni pristup, da ona bude odraz ljudi
koji ovdje žive”.
I godine su prošle
Da bismo se snašli u cijeloj priči, valja znati da je Radovan Dunatov
pročelnik za kulturu Grada Zadra rekordnih više od dvadeset godina
(vjerojatno najduže u državi), a da je Branko Ganzulić na mjestu
predsjednika TZ-a grada Zadra, odnosno njezine Skupštine, dobrih desetak
godina.
Sada je vjerojatno puno lakše shvatiti zašto Zadar nema ni turističku
strategiju razvoja, a kamoli kulturnu, piše Slobodna Dalmacija . I zašto Zadar godinama na tim
ključnim mjestima za kulturni i turistički život grada ima ljude koji
očito nemaju ni znanja ni kapacitete da oblikuju nešto što se zove
kulturna ili turistička strategija. Ali zato imaju bezrezervnu političku
podršku “svemogućeg” Božidara Kalmete.
A nije tako trebalo biti. Sve što je Zadar u kulturnom i turističkom
smislu mogao biti propustio je napraviti u posljednjih dvadesetak
godina. Manje slučajno, više namjerno.
Zahvaljujući kontinuitetu hadezeovske apsolutističke vlasti od rata
naovamo, Zadar je, prirodno, postao ogledni primjer hadezeovske kulturne
politike. Koja se u osnovi svodi na predmodernu i oponašateljsku, a ne
dinamičnu i kreativnu kulturu, koja adorira pučke trice i mitove, a
prezire svaku kritiku, koja se naslikava s Judith Reisman, a kazališne
premijere Ivice Buljana zaobilazi u širokom luku.
Ako je išta u ovom gradu HDZ-u pošlo za rukom u posljednjih dvadeset
godina, onda je to pretvaranje Zadra u potpuno irelevantnu kulturnu
točku na zemljovidu Hrvatske, koji u turističkom smislu njeguje
staromodan model ponude temeljen na brzoj zaradi i junk foodu.
Na hrvatskoj obali možda ne postoji grad s toliko kulturnog i
turističkog potencijala i s tako malo doprinosa živoj, stvaralačkoj,
kritičnoj nacionalnoj kulturi. U kojem iz godine u godinu raste broj
posjeta i noćenja, a istovremeno ozbiljno konkurira za jednu od
najdosadnijih turističkih destinacija na Jadranu.
Što je najgore, na obzoru ne postoji nikakva nada da bi se stvari mogle
promijeniti i da će ovaj čudesan grad sjajnih mogućnosti napraviti
ikakav ozbiljan iskorak iz kulturne zapuštenosti i posvemašnjeg
turističkog lutanja. Jer i novi ljudi, kojih zapravo nema, opet će se
birati po istoj stranačkoj matrici.
Alibi i crna kronika
Dvije grane na koje je sveden nekad industrijski moćan Zadar pokazuju se
tako u teškom gangrenoznom stanju, a da oni koji njima upravljaju
nemaju nikakvu ideju kako to promijeniti. Pa sada, dok karavane prolaze,
tipično populistički vabe na jedinstvo i sve glave na okupu, kako bi
barem donekle amortizirali lavine kritika koje im se ovih dana
isporučuju po lokalnim medijima.
Da su Kalmeta i društvo svih ovih godina u zadarsku kulturu i turizam
ciljano uložili barem petinu javnog novca koji su utopili u opljačkani
KK “Zadar” i sumnjivo privatizirani NK “Zadar”, Zadar bi možda već danas
bio ozbiljan kandidat za kulturnu prijestolnicu Europe.
Ovako, kandidatura je postala zakasnjeli alibi za dvadeset godina
uspješnog zatiranja žive kulture, strani se gosti na blogovima sprdaju
sa zadarskom turističkom ponudom, a zadarske sportske klupske perjanice
vrte se kao glavne vijesti iz crnih kronika.
