
Dvadeset godina nakon najvećeg svjetskog skupa posvećenog ženama, na
kojem je usvojen dugoročni plan za ostvarivanje spolne jednakosti na
tržištu rada, ostvareni napredak samo je minimalan, priopćila je
Svjetska organizacija rada (ILO) povodom Međunarodnog dana žena.
Na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama u Pekingu 1995.
usvojena je vizionarska Deklaracija i platforma za akciju o jednakosti
spolova kojom se trebao ostvariti jednak pristup tržištu rada, jednake
plaće i jednaka poslovna moć muškaraca i žena.
“Je li radnoj ženi danas bolje nego prije dvadeset godina?”,
zapitao se u izjavi generalni direktor ILO-a Guy Ryder. “Odgovor je
‘da’. Ali je li taj napredak zadovoljavajuć? Odgovor je odlučno ‘ne’.
Kada je u pitanju zakonodavstvo i ratifikacija međunarodnih standarda rada, ostvaren je značajan napredak.
Međutim, žene su i dalje suočene s raširenom diskriminacijom i nejednakosti na radnom mjestu.
U većem dijelu svijeta žene su podcijenjene i potplaćene, nemaju
dovoljan pristup obrazovanju, obuci, novačenju, te imaju ograničenu moć
u donošenju odluka.
Globalno se razlika u sudjelovanju na tržištu rada između
muškaraca i žena u zadnjih 20 godina smanjila samo marginalno.
Trenutačno oko 50 posto svih žena radi, u usporedbi sa 77 posto
muškaraca.
Mogućnost rodiljnog dopusta poboljšana je, iako su mnoge žene
još izostavljene. I dok se postotak zemalja koje nude najmanje 14
tjedana rodiljnog povećao s 38 na 51 posto u dvadeset godina, više od
800 milijuna žena na tržištu rada, ili 41 posto, nema adekvatnu rodiljnu
zaštitu.
Danas žene imaju u vlasništu ili pod svojom upravom 30 posto
svih poslova, ali to je u većini u minijaturnim ili malim tvrtkama. Na
globalnoj razini, žene čine 19 posto članstva upravnih odbora, a samo ih
je pet posto na čelnim mjestima tih odbora. Tek svakoj dvanaestoj vladi
na svijetu na čelu je žena.
Nasilje ostaje glavni faktor koji ženama potkopava dignitet i
častan pristup poslu. Oko 35 posto svih žena žrtve su tjelesnog ili
seksualnog nasilja koje utječe na njihovu prisutnost na radnim mjestima.
Razlika u plaćama i dalje postoji. Žene u prosjeku zarađuju 77
posto muškarčeve plaće. Bez ciljane akcije, naglašava ILO, po postojećoj
stopi plaće muškaraca i žena neće se izjednačiti do 2086. godine. ILO
napominje i da razlika u plaćama postaje veća što žena ima više djece.
Žene su prezastupljene na poslovima sa slabijim plaćama, dodaje ILO.
Što se još treba napraviti?
Unatoč napretku, ILO naglašava da je potrebna snažnija
potpora zaštiti rodilja i razvoju politika obitelji, budući da globalno
više od 800 milijuna žena ili 41 posto i dalje nema odgovarajuću
rodiljnu zaštitu, a muškarci i dalje u malom postotku uzimaju rodiljni
dopust.
Potrebno je također razraditi sustav skrbi i njege, bilo da se radi o majkama, očevima, skrbi za djecu ili za starije.
Potrebno je poduprijeti ulazak žena na tržište rada, te treba
djelovati kako bi se smanjile razlike u plaćama između žena i muškaraca
koje počinju još u djetinjstvu i traju kroz čitav život. Mora se
osigurati kvalitetno obrazovanje, obučavanje i razvoj vještina i
dječacima i djevojčicama, ženama i muškarcima, zajedno s učinkovitim
strategijama zapošljavanja mladih.
Ravnopravnost žena na radnom mjestu od koristi je za sve te
treba pokazati muškarcima zbog čega moraju biti dio rješenja. ILO
naglašava da je potrebno uključiti i muškarce u osmišljavanje i
provođenje strategija ravnopravnosti spolova kako bi se ubrzale
promjene.



