PONOS? Pun Ryanairov avion naših PONOSA svaku sedmicu ide u Irsku, Kanadu... Idu da se nikad ne vrate
Enio Meštrović najpoznatiji Bokanjanin današnjice i poznati zadarski performer danas je na Facebook straninici Konji – nezavisna lista za grad Zadar , objavio razmišljanja pod naslovom “Zadar i Jugoplastika dva su kluba bratska” u kojem se osvrće na trenutak sadašnji kroz paralelu s negdašnjom Jugplastikom i negdašnjim Zadrom, koji su bili košarkaški ponos Dalmacije.
Tekst prenosimo u cjelosti, a zaključke prepuštamo vama, dragi čitatelji.
“3 godine zaredon Jugoplastika je bila prvak Evrope. Vrime kad je igrati
za klub značilo ostvarenje svih mladenačkih snova. A igrali su na
najvišoj mogućoj sportskoj razini, na granici čudesnog, za iljadu maraka
misečno. Rađa, Kukoč, Ivanović, Sobin … igrali su za iljadu maraka
misečno. Nagrada oliti premija za nemoguće, prvaka Evrope, bila je ista
ka i plaća, još iljadu maraka. Ljudi su ispisali povijest za male šolde.
Bili su PONOS svima nama.
Zadar. Ista priča. PONOS. Zna si sve o svakom igraču, svaki ti je bija uža familija, zna si mu svaki mot. Mili Bože radosti za svaku pobjedu, ka da si dobija prvo dite. I Zadar je igra za male šolde. Danas igrači sa strane vride iljade eura misečno za sačuvati ligaški status. Rezultata nema, vanserijskog domaćeg igrača nema, nema šoldi da se status kluba održi, nema nigdi posla da se taj šold zaradi, odricanja u korist kluba više nema, nema više Uče, Slavka, Luciana, Đorđa …
Talent s kojim je klub moga igrati i živiti upropašten je svih ovih godina površnim radom. Ukratko, nema čega nema.
PONOS grada? Ma koji ponos? PONOS je umra kad su nam ga prodali prodavajući sve što se prodati moglo, dok su nas zaigrali rata na prvoj crti. Jedini PONOS koji je osta su naša dica. Njega nam ne morete prodati, njega morete samo potirati odavde, da ne slušaju naše gluposti i prazne ideologije. Tira ih se da potraže ideološki i socijalni azil od naše politike etničkog čišćenja mladih koji imaju išta u glavi.
Pun Ryanairov avion naših PONOSA svaku sedmicu
ide u Irsku, Kanadu …, idu da se nikad ne vrate. Živija kapitalizam i
demokratsko društvo višestranačkog jednoumlja!
Danas te niko ne jebe ako na tebi ne more zaraditi. Jebu samo podobni, oni su IN. Odlikaši više ne jebu, oni su OUT. Njih se jebe i to konstantno. Zato nam odlikaši i biže. I vrlodobri isto. Odlaze vanka bez potpisanog ugovora, naslipo, trbuhom za kruhom, odlaze nam naši najbolji igrači, za male šolde. “
