U sklopu projekta “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu”
jučer je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu održana je prva javna
aktivnost – panel “LGBTI radnička prava i udruživanje”.
O ulozi sindikata u zaštiti radničkih prava LGBTI osoba,
diskriminaciji unutar akademske zajednice te povezivanju progresivnih
društvenih pokreta i sindikata u kontekstu hrvatskog socio-političkog prostora
govorili/e su Božica Žilić (Sindikat
obrazovanja, medija i kulture Hrvatske, predsjednica ženske sekcije Saveza
samostalnih sindikata Hrvatske), prof.
dr. sc. Renato Matić (Hrvatski studiji), Nina Čolović (LGBT inicijativa Filozofskog fakulteta “AUT”),
Goran Selanec (zamjenik
Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova) te Nikola Zdunić (Zagreb Pride) uz moderaciju Jelene Miloš (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju).
Prof. dr. Renato Matić fokusirao se na društveni položaj,
radnička prava i odnos akademske zajednice prema LGBT osobama. Istaknuo je specifičnost LGBT identiteta kao osnovnih,
nepromjenjivih i nezamjenjivih koji se ne mogu relativizirati ili koristiti kao
povod za pozitivnu diskriminaciju u kontekstu položaja na tržištu rada;
povezujući to pitanje s ljudskim pravom na rad kojim se realizira ukupnost
potencijala i identiteta pojedinca/ke. “Ako se s LGBT identitetom ne može
slobodno živjeti na tržištu rada, rezultat je katastrofalan”, istaknuo je.
Promocija društvene
samosvijesti odgovornost je akademske zajednice za bilo koji problem pa tako i
diskriminaciju, a posebno onu prema osnovnom identitetu – dodatno je razjasnio
Matić ; uspoređujući situaciju s donedavno aktualnom američkom vojnom politikom
“DADT”. Slučajevi diskriminacije rješavaju se improvizacijom od slučaja do
slučaja, bez postojećeg protokola kako se s njom obračunati, a upravo tu se
akademska zajednica može angažirati: stvaranjem protokola prema kojem će svatko
znati na koja vrata pokucati da zaštiti svoja radnička prava – istaknuo je.
Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova, podsjetio je na zakonodavni okvir koji štiti građane/ke usred
diskriminacije prema seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu – Zakonima o
ravnopravnosti spolova i suzbijanju diskriminacije. Kako je naveo, većina pritužbi građana/ki Uredu
pravobraniteljice na ovim osnovama završila je svega pravnim savjetom.
Istaknuo je manjak pritužbi trans građanki/a, te u svrhu izgradnje boljeg
pravnog okvira napomenuo važnost suradnje sindikata, koji tek trebaju
osvijestiti ovu problematiku, i civilnog sektora.
Važnost sindikata u borbi za radna mjesta oslobođena
diskriminacije istaknula je i Božica Žilić. Kako je navela, prema istraživanju
Eurobarometra iz 2015. godine na uzorku od 28 tisuća stanovnika EU, etnička pripadnost a potom seksualna
orijentacija i spolni identitet glavne su osnove na kojima se vrši
diskriminacija na radnom mjestu. Nikola Zdunić iz udruge Zagreb Pride naveo
je kako je sustav prijave diskriminacije LGBT osoba Rozi megafon do sada
zabilježio svega četiri slučaja
diskriminacije na radnom mjestu, od čega su svi registrirani unutar javnog
sektora. Razlog je tome taj da je javne institucije, u odnosu na privatni
sektor, lakše sankcionirati.
Nina Čolović iz LGBTIQ inicijative FFZG-a “AUT” kao
posebno ugrožene istaknula je mlade koji
u procesu autanja često ostaju bez podrške obitelji, što se na njih reflektira
ekonomski i psihički. Problematičnim je istaknula i odnos institucija spram
trans osoba, često prisiljenih na seksualni rad, koje institucije ne štite već
dodatno diskriminiraju. Kao dodatni problemi navedeni su getoizacija rada
LGBTIQ osoba, za koje se pretpostavlja da su sposobni/e obavljati samo određene
poslove, te oslanjanje na partnersku podršku i skrb.
Među sindikatima još uvijek nije osviješteno da se radi o
stvarnom problemu a upravo je na njima uloga povećati informiranost LGBT
zaposlenika/ca o njihovim pravima te iste osigurati kroz kolektivne ugovore –
zaključeno je između ostalog na panelu. Diskriminacija
na radnom mjestu ne prijavljuje se upravo zbog neosviještenosti o vlastitim
pravima, nepoznavanju sustava zaštite te straha od negativnih posljedica.
Drugim riječima, diskriminacija na radnom mjestu percipira se kao normalna. Svi/e okupljeni/e istaknuli su važnost
radničke i građanske solidarnosti, te izgradnje zajedničke platforme za
ekonomsku i društvenu pravednost.
Projekt “LGBTI
ravnopravnost na radnom mjestu” financira Europska unija a partnerski ga
provode Prostor rodne i medijske kulture K-zona, BRID – Baza za radničku
inicijativu i demokratizaciju, Lezbijska organizacija Rijeka “LORI” i Zora uz
Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova te suradničke udruge Zagreb Pride i
Trans Aid.
