zaštita supova

‘Bjeloglavi supovi zauvijek će odletjeti jer država ne mari dovoljno’

Nel Pavletic/PIXSELL

Kvarner je jedino područje na cijelom svijetu gdje bjeloglavi supovi žive na stijenama iznad mora, no upravo zato često se dogodi da stradaju pri padu s litica u more

Nakon više od četiri godine rada, Oporavilište za ptice
grabljivice ‘Crnika’ kraj Senja zatvorilo je potkraj prošle
godine svoja vrata i prestalo s radom, uglavnom zbog financijskih
razloga, ali i nebrige i nerazumijevanja te nekompetentnosti
nadležnih institucija, upozorila je udruga Grifon koja je vodila
Oporavilište i izazvala zabrinutost s obzirom na važnost i
malobrojnost bjeloglavih supova.
Zakonom o zaštiti prirode bjeloglavi sup je strogo zaštićena
vrsta u Hrvatskoj, u kojoj danas prebivaju samo na otocima Cresu
i Krku te Prviću. S obzirom na to da se štiti i njihova staništa,
veći dio kolonija bjeloglavih supova nalazi se na zakonom
zaštićenim područjima u kategoriji Posebnih ornitoloških
rezervata. Dva ornitološka rezervata nalaze se na Cresu, a po
jedan je rezervat na Krku i na Prviću. Cijelo područje Kvarnera
na kojem se supovi gnijezde dio je ekološke mreže NATURA 2000 kao
Područje važno za očuvanje ptica ‘Kvarnerski otoci’, a iz
Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.
financirat će se priprema planova upravljanja s akcijskim
planovima zaštite ugroženih vrsta, među ostalim i za bjeloglavog
supa (Gyps fulvus). 
Ukupna gnijezdeća populacija bjeloglavih supova prije nekoliko
godina procijenjena je na 100 do 110 parova i bila je u porastu,
no uz velike fluktuacije, navode u Ministarstva zaštite okoliša,
a na tom je tragu i procjena Javne ustanove Priroda, nositelja i
koordinatora svih aktivnosti Oporavilišta za bjeloglave supove u
Belom na Cresu. Međutim, udruga Grifon upozorava da se broj
gnijezdećih parova bjeloglavih supova na Kvarneru smanjuje
zabrinjavajućom brzinom. ‘U samo nekoliko godina broj im je pao
sa 140 na manje od 90 parova, što znači da se prestalo gnijezditi
više od 50 parova ili 100 odraslih ptica’, upozorava udruga
Grifon koja kao suodgovorne proziva nadležne institucije zbog
nedovoljne brige za ove ptice koje predstavljaju prirodnu baštinu
Hrvatske.
Između papira i nebeskog plavetnila
Naime, već desetljećima velik dio posla na zaštiti i održavanju
populacije bjeloglavih supova obavljaju upravo udruge, a jedna od
njih bila je bivši istraživačko-edukacijski centar za zaštitu
prirode ‘Eko-centar Caput Insulae Beli’ koji je prethodno
djelovao na lokaciji današnjeg Centra za posjetitelje Beli –
oporavilišta za bjeloglave supove na Cresu, a vodio ga je
ornitolog dr. sc. Goran Sušić, koji cresku koloniju bjeloglavih
supova intenzivno proučava od 1981. godine. Zahvaljujući radu
Eko-centra supovi su postali svjetski poznat creski brend, a po
odlasku s tog otoka nastavio je skrbiti s udrugom Grifon za
bjeloglave supove u oporavilištu kod Senja. Međutim, krajem
prošle godine uz zahvalu brojnim volonterima iz svih krajeva
svijeta, obavijestili su da zatvaraju vrata Crnike. ‘Iz godine u
godinu potpora Ministarstva zaštite okoliša bivala je sve manja,
a troškovi isti ili veći. Trudili smo se koliko smo najviše
mogli’, dodaju – ‘nadali se čudu’, ali nije ga bilo. 
Život bjeloglavog supa
Kvarner je jedino područje na cijelom svijetu gdje bjeloglavi
supovi žive na stijenama iznad mora, no upravo zato često se
dogodi da stradaju pri padu s litica u more. Ispadnu iz gnijezda,
pogotovo mladi, a često se iscrpe u potrazi za hranom koje je sve
manje, od dugih letova koji znaju trajati satima i ne polučiti
uspjeh. K tome, kad lete, ne vide žice dalekovoda, a važno je i
da ih se ne uznemirava. Nakon što odaberu svog partnera, supovi s
njim ostaju do kraja života i u doba snubljenja parovi gotovo
uvijek provode vrijeme zajedno u svadbenim letovima, a ženka
snese samo jedno jaje godišnje i na njemu sjede oba roditelja.
Nakon prvih letova iznad Kvarnera, kreće petogodišnje lutanje
koje obično traje do spolne zrelosti, a završava povratkom na
koloniju i savijanjem gnijezda.
Supovi Pepin i Koleda te Brancin i Mali Ivica privremeno su
udomljeni zahvaljujući udruzi AWAP u Oporavilište pored
Zaprešića, što ih veseli, ali su i nezadovoljni jer su se nadali
da će se Ministarstvo pobrinuti da tri supa – Leo, Roko i Travanj
– koja trebaju biti puštena u prirodu, zbrinu u Oporavilištu na
Cresu u koje je uloženo više od četiri milijuna kuna. No oni su
smješteni u zagrebački Zoološki vrt, što u Grifonu smatraju
neadekvatnim smještajem jer se, upozoravaju, ‘nalaze u preniskoj
bivšoj nastambi za lavove izloženi uznemiravanju od
posjetitelja’, a pored ‘neopravdane isprike’ s Cresa o
renoviranju oporavilišta u Grifonu imaju i još zamjerki na njihov
račun: ‘Izgleda da su iz istog razloga početkom prosinca pustili
pet mladih supova, koji su ovog ljeta bili spašeni iz mora, u
vrlo izglednu smrt jer u ovo doba godine nema više mladih kojima
bi se mogli pridružiti, počelo je gniježđenje pa je kompeticija
za (premalo) hrane s odraslima najjača, a oporavak im je
prekratko trajao’.
Iz Javne ustanove Priroda, koja koordinira Oporavilištem na
Cresu, tvrde da su supovi koji su se tijekom 2016. oporavljali na
tom otoku, pušteni na slobodu ‘nakon što je tim stručnjaka
utvrdio da su u zadovoljavajućoj fizičkoj kondiciji i da su svi
preduvjeti za njihov povratak u prirodu zadovoljeni. Supovi Vili,
Beli, Nika, Renato i Bugar pušteni su s hranilišta gdje je
prethodno ostavljena lešina ovce kako bi tijekom početnog perioda
prilagodbe na život u prirodi imali dostupnu hranu, a na istom
mjestu nastavljeno je redovito odlaganje lešina kako bi se
osiguralo zdravstveno siguran izvor hrane, kao i neometano
hranjenje supova’.
Što se tiče prigovora da su ptice iz Crnike umjesto na Cresu,
završile u zagrebačkom Zoološkom vrtu, opetuju da se kompleks na
otoku uređuje i da će tijekom druge faze vrlo zahtjevnih
građevinskih radova biti povećana razina buke unutar samog
Oporavilišta, što ne bi bilo na dobrobit ptica, s čime se slaže i
Ministarstvo. Završetak radova planiran je do kraja ožujka i tada
će moći prihvaćati bjeloglave supove, a procjena oporavilišta
Udruge za zaštitu divljih životinja AWAP u Zaprešiću bila je da
im je primjereniju skrb moguće osigurati u Zagrebu pri čemu
Ministarstvo uvjerava da su im osigurani adekvatni uvjeti i skrb.
Kad je riječ o upozorenju Grifona o nedostatku financijskih
sredstava, iz Ministarstva zaštite okoliša podsjećaju da se iz
državnog proračuna od 2006. svake godine izdvaja dio financijskih
sredstava za skrb o strogo zaštićenim vrstama životinja, koju
provode nevladine udruge, i to temeljem javnog poziva koji
raspisuje Ministarstvo. Ove godine Ministarstvo je financiralo
šest nevladinih udruga s ukupno 600.000 kuna za provođenje
programa rada oporavilišta za divlje životinje, i to iznosima od
30.000 do najviše 150.000 kuna, pri čemu je Grifon dobio 140.000
kuna, AWAP 150.000 kuna, a Udruga sokolarski centar 80.000 kuna
kao udruge koje provode skrb i oporavak ptica grabljivica.
Kad će Akcijski plan za spas bjeloglavih supova?
No ta sredstva, čak ni uz sponzorstva i donacije, nisu ni blizu
dovoljna, upozoravaju iz udruge Grifon, ali unatoč teškoj i
tužnoj odluci o zatvaranju vrata Oporavilišta Crnika, poručuju da
ne kane odustati od brige za bjeloglave supove i najavljuju:
‘Nastojat ćemo pokrenuti međunarodni projekt uspostave niza
hranilišta za strvinare na putu tijekom migracije između Alpa i
Grčke, nastojat ćemo prikupiti sredstva za nastavak prstenovanja
mladih supova u gnijezdima na otocima u Kvarneru, njihovom
posljednjem gnjezdilištu u Hrvatskoj te monitoring stabilnosti
populacije bez čega nema ni zaštite te vrste. Kako bismo
preduhitrili njihovo izumiranje, pokušat ćemo pokrenuti projekt
njihova povratka (reintrodukcije), odnosno njihovo naseljavanje
na neku od prethodnih kolonija (Učka, kanjoni Paklenice, Zrmanje,
Krke, Cetine, litice Biokova, planina u zaleđu Dubrovnika …).’
Naime, trovanje strvina, jer se jedino njima hrane, može naglo i
drastično smanjiti gnijezdeću populaciju supova, što se
posljednjih desetljeća i više puta događalo – trovanje 17 supova
2004. godine na Rabu, a najnoviji slučajevi trovanja supova ili
sumnje u trovanje zbili su se u proljeće i jesen ove godine na
Krku. Ipak, postavljanje i održavanje trajnih hranilišta i druge
mjere zaštite mogli bi populaciju održavati na stabilnoj razini
ili je čak povećati te je stoga važno što prije donijeti i
provoditi akcijski plan za spas tog prirodnog blaga.
Iz naše mreže
Povezano
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@ezadar.hr ili putem forme Pošalji vijest