Doslovno u posljednjoj sekundi regularnog dijela ABA lige košarkaši Zadra spasili su se posljednjeg mjesta i ispadanja iz lige. Da je trica Dina Murića našla put kroz mrežicu, danas bismo pisali o pripremama za A1 ligu ili u najcrnjem scenariju, gašenju kluba.
Sreća je ovaj put ipak pomazila Zadrane tako da možemo pisati o ispunjenju prvog ovosezonskog cilja. Ostao je još dakako drugi cilj, a to je kroz A1 ligu za prvaka potvrditi plasman u ABA ligu i naredne sezone.
Međutim, već danas je potrebno gledati nekoliko mjeseci u budućnost i primijeniti lekcije koje se dalo naučiti iz grešaka počinjenih na početku ove sezone.
Za početak, pitanje trenera mora biti riješeno već sa završetkom Lige za prvaka. Ove se sezone čekalo prvo Antu Nazora, potom i Radu Trifunovića, da bi tek 23. kolovoza, kada su pripreme već trebale biti u punom jeku, ugovor bio potpisan s Hrvojem Vlašićem. Hoće li to početkom iduće sezone biti Rajko Vidaković ili netko drugi, danas je manje bitno. Bitno je tek da se i prije kalendarskog početka ljeta zna tko će biti šef stručnog stožera.
Nadalje, pitanje razigravača, složit će se mnogi treneri, novinari i navijači, najosjetljivije je pitanje u momčadi i ovdje nema mjesta lutanjima. Scoop Jardine, Marko Car, Andrew Lawrence, Toni Prostran, te na posljetku Mark Lyons i velika nada kluba Lovre Bašić, svi su se redom okušali na poziciji razigravača, što je previše i za amaterski klub, a kamoli ne za profesionalni klub što bi Zadar svakako trebao biti. To je zadatak kojeg će se sportski direktor, bio to Branko Skroče ili netko drugi, morati primiti od prvog dana prijelaznog roka jer vođa napada mora biti prisutan od prvog dana priprema i na njemu se igra mora temeljiti.
Treća stvar je sustavno zanemarivanje mladih zadarskih igrača. Uzmimo samo za primjer Lovru Bašića koji je u samo 14 minuta na parketu protiv Crvene Zvezde pokazao da zna s loptom i da mu se prigoda mora pružiti. Sjetite se samo koliko su puta sva tri zadarska trenera ove sezone, u nedostatku bolje ideje, na mjesto razigravača gurnuli Marka Ramljaka kojem to niti slučajno nije prirodna pozicija? Nitko me ne može uvjeriti da taj zadatak, pa makar na samo nekoliko minuta, ne bi bolje odradio Bašić! A uz nekoliko bolje organiziranih napada u pojedinim utakmicama, moglo se doći do pobjede. Sjetite se samo Mega Vizure i Igokee u Krešinom domu ili Szolnokija u gostima.
Uostalom, Zadar nikad nije imao jaku momčad bez snažnog pečata svojih vlastitih igrača i ka tome se jednostavno mora stremiti. Bilo promoviranjem igrača iz juniorskog pogona u seniore ili povratkom Zadrana koji za kruh zarađuju izvan matičnog kluba.
Naravno, sve nabrojano je samo dio problema u kojima se nalazi Zadranima najdraži sportski kolektiv. Financije, predstečajna nagodba, zanemarena škola košarke i čitav omladinski pogon tema su za maratonske rasprave, no mi smo se potrudili navesti barem nekoliko problema čijim bi se rješenjem lakše brodilo kroz ABA ligu i Ligu za prvaka, a i navijači bi uštedjeli na apaurinima ispijenim gledajući još jednu grčevitu borbu zaostanak…
