Na najhladnijem dijelu Zemlje, Antarktici, posljednjih desetak godina
javlja se sve više blistavo plavih jezera koja neodoljivo podsjećaju na
mjesto najbržeg otapanja ledenjaka na svijetu – na Grenland, što
ozbiljno zabrinjava znanstvenike.
Poznata je činjenica da globalno zatopljenje najviše pogađa Arktik,
odnosno sjeverne polarne krajeve. Međutim, nova studija, objavljena u
časopisu Geophysical Research Letters,
pokazala je da se na priobalnom ledenjaku Langhovdeu na istoku
Antarktike otapanjem formira veliki broj tzv. supraglacijalnih jezera.
Od 2000. do 2013. godine u ljetnom razdoblju zabilježeno ih je oko
8.000. Posebno zabrinjava to što neka od njih vrlo brzo otječu u dublje
slojeve leda, što može uzrokovati slabljenje ledenjaka, njihovo
pucanje, destabilizaciju i klizanje u ocean. U konačnici ovaj proces
može značajno ubrzati podizanje razina mora.
Znanstvenici ističu da je to prvi put da su zabiježili pojavu cijeđenja
ledenjaka na istoku Antarktike. Ranije je ona bila uočena samo na
toplijem, zapadnom dijelu, a vjeruje se da je uzrokovala spektakularna
pucanja ledenjaka kao što je to bio slučaj s Larsenom B 2002. godine.
Stewart Jamieson, glaciolog sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji,
jedan od autora studije, kaže da se istočni dio Antarktike do sada
uglavnom smatrao vrlo hladnim i stabilnim.
Stvaranje jezera zabilježeno je u ljetnom razdoblju, u vrijeme kada
temperature u tom području prelaze točku ledišta. 2012. na 2013.
zabilježeno je rekordnih 37 dana s temperaturama iznad nule.
Istraživački tim najviše zabrinajava činjenica da sve više pokazatelja
upućuje na to da su upravo ista takva jezera jedan od glavnih pokretača
ubrzanog otapanja Grenlanda u posljednje vrijeme (video dolje). Nakon
što se tijekom ljeta formiraju na površini leda, ona poniru i prodiru u
dubine gdje podmazuju ledenjake i smanjuju njihovo trenje pri kretanju
po tlu. Kada ta otopljena slatka voda konačno stigne do oceana, u
njemu se ispred fronti ledenjaka stvaraju podvodni vrtlozi nalik na
tornade koji uzrokuju daljnje otapanje leda.
Autori ističu da zabilježena pojava nije svojstvena samo kraju u kojem
su provodili istraživanja, već se odvija i u drugim dijelovima
Antarktike. Situacija za sada još nije jako dramatična, međutim s
nastavkom klimatskih promjena stvari bi se mogle ubrzano pogoršavati.
