Riječ je o dugu državi od oko 20 milijuna kuna, za koji nije posve jasno kako je nastao, a netko će ga trebati vratiti
Za 916 radnika
Željezare Sisak, od kojih su mnogi tamo radili desetljećima, preživjeli
stečaj i neuspjelu privatizaciju, a koji će u četvrtak i petak potpisati
ugovore o raskidu ugovora o radu i po godini staža dobiti tri tisuće
kuna otpremnine, počinje teći otkazni rok od mjesec dana do četiri
mjeseca. Sljedeće odredište – najvjerojatnije Zavod za zapošljavanje,
ili ipak ima nade za očuvanje ili stvaranje novih radnih mjesta?
U sisačkoj Željezari više se ne proizvodi, otpremaju se tek posljednje
količine ranije naručenih cijevi, a novoga kupca nema. Nema ga otkad je
američki CMC objavio da izlazi iz Željezare, a teško da će ga i biti u
svijetu u kojemu je gospodarstvo ozbiljno posrnulo, pogotovo ako se u
obzir uzmu neraščišćeni računi koje Željezara vuče još od vremena prije
ulaska CMC-a, a izrijekom se spominju čak i u pretpristupnom ugovoru za
EU, podsjeća HTV.
Riječ je o dugu državi od oko 20 milijuna kuna, za koji nije posve jasno
kako je nastao, a netko će ga trebati vratiti. CMC ili neki novi
vlasnik? Sama država? Željezara, pa čak i ako ode u stečaj? Ne zna se.
Sudbina radnika, od kojih je već njih 200-tinjak izgubilo posao, cakli
se na Zavodu za zapošljavanje.
Američki vlasnici isključivo žele Željezaru prodati u cjelini, a ne po
odvojenim pogonima, za što su se neki zanimali, dok u sisačkoj Gradskoj
vijećnici strahuju od posljedica raspada Željezare, piše Večernji list,
kojemu je sisački gradonačelnik Dinko Pintarić kazao: ‘To će se uvelike
odraziti na proračun, a broj nezaposlenih u Sisku porast će za više od
20 posto. Oko ljeta očekujemo eskalaciju socijalnog problema, kada ti
ljudi budu trebali djecu slati u školu, kada se potroše otpremnine i
kada se počne živjeti od naknada sa Zavoda. Pitanje je kako će plaćati
režije i druge troškove. No, vlasnik Željezare, ukoliko ona i ne bude
prodana, i dalje će imati obvezu plaćanja komunalne naknade, pa
razmišljamo o opciji da odatle formiramo nekakav fond iz kojeg bismo
mogli pomoći tim ljudima.’
‘Brine nas što nema interesa investitora. Nadali smo se da će biti
ozbiljnih ponuda’, zabrinut je Predrag Abramović, jedan od sindikalnih
povjerenika u CMC-u, jer u sindikatu su svjesni da i dolazak novog
vlasnika ne daje nikakvu garanciju da će svi radnici biti vraćeni na
posao. Utjeha, premda slaba, ali i zadnja nada možda su riječi
sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, koja je najavila pomoć
nove Vlade: ‘Vlada još nije imenovana, no rješavanje ovog pitanja bit
će joj jedna od prvih zadaća.’
Hoće li Sisak pasti na koljena, pitaju se mnogi, dok Večernji list
upozorava na skorašnji stečaj još jednog sisačkog ‘zaštitnog znaka’.
Naime, kemijska industrija Herbos, koji je u privatnom vlasništvu,
odlazi u stečaj zbog nagomilanih dugova većih od 160 milijuna kuna, a
sudbina njegovih 160 radnika znat će se 20. prosinca na ključnom
stečajnom ročištu.
Kako sada stvari stoje, najvjerojatnije će se proizvodnja nastaviti i za
vrijeme stečaja, no u smanjenom obimu, što znači da će dio radnika i
ove tvrtke ubrzo završiti na ulici. Krajem studenoga ove godine Sisak je
imao 5.268 nezaposlenih, a očito je da će se ta brojka narednih mjeseci
uvelike povisiti te da se prava socijalna kriza ovog nekoć
industrijskog središta Hrvatske tek očekuje.
