Ono što se činilo kao nemoguć scenarij, sada je predstavljeno kao dobar popust jer će za stanove koji se ne koriste vlasnici plaćati porez od dva posto
Država je do prije dvije godine poticala građane
da kupuju stanove za rješavanje stambenog problema, proklamiralo se to
kao investiranje u hrvatsku budućnost, smatralo se da će se više
graditi, a usput je i bankama išlo još bolje.
Tzv. prvi stan kupljen na
kredit bio je doslovno porezna olakšica, ako se uz poreznu prijavu
priložio dokaz o kreditu, mogao se ostvariti pristojan povrat poreza. U
prvim najavama novog poreza na nekretnine stjecao se dojam da porezom
neće biti udareno na te prve stambene jedinice, no prema zadnjim
neslužbenim objavama iz Linićevog ministarstva, izgleda da i građani
koji posjeduju jedan jedini stan opterećen bankovnom hipotekom također
mogu očekivati novi porezni teret. Pitali smo u udruzi Franak što misle o
tome
Obećanje Kukuriku koalicije, dano u Planu 21, da, kad osvoji vlast, neće oporezivati nekretnine u kojima živimo,
zamrlo je baš oko Dana mrtvih. Krajem prošlog tjedna Liniću blizak Novi
list objavio je model oporezivanja nekretnina prema kojemu ćemo za
stanove u kojima živimo plaćati porez od ‘samo’ 0,2 posto vrijednosti
nekretnine. Ono što se činilo kao nemoguć scenarij, sada je
predstavljeno kao dobar popust jer će za stanove koji se ne koriste
vlasnici plaćati porez od dva posto.
Na temelju neslužbenih informacija koje su iscurile iz Ministarstva
financija, novinari su izračunali koliko će nas stajati novi porez:
živite li u zagrebačkom stanu od 80 metara četvornih vrijednom oko
milijun kuna, mogli biste plaćati 2.000 kuna godišnje, iznajmljujete li
taj stan – 5.000, a u slučaju da ne koristite nekretninu – čak 20.000
kuna.
Za komentar smo zamolili udrugu Franak, koja zastupa
interese stotinjak tisuća ljudi zaduženih u švicarskoj valuti i koja sve
glasnije upozorava ministra financija da ne brine dovoljno o svim
prezaduženim građanima, bez obzira na valutu. Komentirajući ono što je
dosad objavljeno o novom porezu, poručuju da bi Slavko Linić trebao
voditi računa da u oporezivanju nekretnina postoji neoporezivi dio, te
se zalažu za progresivne stope.
‘Treba odrediti minimalan broj kvadrata koji pripada svakom članu obitelji, a koji je neoporeziv.
Kod određivanja tog minimuma treba imati u vidu da su po tradiciji, a i
zbog povijesnih okolnosti, hrvatski građani češće ulagali u nekretnine,
a rjeđe štedjeli. Iz toga proizlazi da postoji prilično veliki portfelj
nekretnina u privatnom vlasništvu i da je vjerojatno standard hrvatskih
građana u tom pogledu viši od standarda građana europskih zemalja.
Dakle, neoporezivi minimum također bi trebao biti veći nego u zemljama
EU-a, čiji su građani tijekom života imali priliku štedjeti i ulagati u
neke druge dostupne im, a neoporezive oblike štednje’, predlaže Branka Lukačević Gregić, ekonomistica udruge Franak.
Neoporezivi minimum trebao bi biti predmetom javne rasprave, smatraju u
Udruzi. Zalažući se da bogatiji plaćaju više, predlažu da se sve što
prelazi utvrđeni minimum oporezuje progresijom s nekoliko poreznih
stopa, pa kako raste broj kvadrata u vlasništvu pojedinca, tako bi rasla
i porezna stopa.
Upozorava i na mogućnost porezne evazije: ‘Kod ovakvog progresivnog
oporezivanja također treba voditi računa o tome da pojedinci svoje
vlasništvo nad nekretninama nemaju mogućnost sakriti u imovini
trgovačkih društava kojih su vlasnici.’
A što je s onima koji imaju stambene kredite za nekretnine u kojima žive
i čije je vlasništvo opterećeno hipotekom banke, hoće li i oni plaćati
porez bez obzira na to što su banci vratili tek dio duga?
‘Nažalost, i njih će dohvatiti ovaj porez jer, iako se
banka fiducijarno uknjižila, ona postaje vlasnik tek kad dužnik prestaje
plaćati kredit, zapravo nastojeći to što kasnije realizirati’, kazao je
porezni stručnjak Vlado Brkanić ograđujući se ipak da
još nema nacrta tog zakona pa može komentirati samo ‘Linićeve priče’.
Napominje pritom da nije nimalo mudro puštati ovakve porezne balone kroz
medije.
U udruzi Franak podsjećaju da hrvatski građani, kada kupuju novu
nekretninu, plaćaju 25 posto PDV-a na novosagrađeni dio i pet posto
poreza na promet nekretnina na dio koji otpada na zemljište, te da se
vrlo često te nekretnine kupuju kreditima poslovnih banka, pa postaju i
zalog. ‘Iz toga proizlazi činjenica da je često vlasništvo koje je evidentirano u zemljišnim knjigama fiktivno,
tj. vodi se na kupca nekretnine koji je istovremeno korisnik kredita i
založni dužnik, ali ne i stvarni vlasnik nekretnine sve dok ne otplati
dugoročni stambeni kredit’, kaže Lukačević upozoravajući da budući
vlasnik nekretnine već sada zapravo plaća poreze na promet nekretnina i
PDV u sadašnjosti.
A tome će uskoro biti dodan i novi porez na imovinu. Udar na kreditno
opterećene građane još je teži kad se zna da je otplata stambenih
kredita svojevremeno bili priznata kao porezna olakšica.
Nakon što im je to pravo ukinuto, prezaduženim će građanima novi porez
postati dodatni trošak, još više umanjujući njihovu potrošačku moć.
Branka Lukačević Gregić podsjeća da je zadnjih sedam godina, tijekom
kojih su poslovne banke plasirale stambene kredite s niskom kamatnom
stopom, država davala porezne olakšice na kupnju prve nekretnina i na
taj način stimulira građane da se odluče na samostalno rješavanje stambenog pitanja. Zato je apsurdno da ih sada kažnjavaju porezom.
‘Danas, kada su ti isti građani dovedeni u situaciju da su često
kreditno nesposobni (zbog porasta kamata i valutnih klauzula),
Ministarstvo financija ne nalazi za shodno da stambene kredite izdvoji kao posebno osjetljivu kreditnu kategoriju te
ih stavi pod posebnu zakonsku regulativu i nadzor. Umjesto toga, uvodi
nove poreze na nekretnine za koje su prvobitno dali olakšice’,
kritizirala je najavljeni zakon.
