U emisiji Hrvatskog radija ‘U mreži prvog’ telekomunikacijski stručnjaci raspravljali su o najavi povezivanja optičke infrastukture javnih tvrtki i investicijskom planu države o dovođenju brzog interneta do svakog kućanstva u Hrvatskoj do 2020. godine.
Darko Parić, nacionalni promicatelj digitalnog društva naglasio je da je Vladina glavna ideja infrastutkturu u vlasništvu javnih tvrtki ujediniti u jednu veliku optičku mrežu. ‘To želimo iz dva osnovna razloga, prvi je da radimo dalje na razvoju širokopojasnog interneta u Hrvatskoj jer se nalazimo negdje pri dnu europske ljestvice po zastupljenosti širokopojasnog interneta, a druga stvar je da jednostavno želimo smanjiti troškove i države i građana za pristup širokopojasnom internetu’, dodao je Parić.
Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije podsjetio da je ovo treća odluka vlade kojom se ide u tom smjeru i poželio da ovaj put bude ‘treća sreća’. ‘Mislim da je vlada ovog puta dobro krenula jer je prvi put odlučeno da se prije ikakvog početka napravi analiza. Dakle, da se utvrdi stvarno stanje i na koji način i koje od postojećih ili neko novo trgovačko društvo bi bilo sposobno najjednostavnije, najjeftinije i najbrže to napraviti’, smatra Lubura.
Načelnu podršku vladinom projektu dao je i Siniša Đuranović, glavni pravni savjetnik Hrvatskog telekoma, uz napomenu da u pojedinim elementima postoje sporni momenti.
‘Ono što smatramo da bi moglo biti problematično je to da se država pojavljuje kao potencijalni sudionik na liberaliziranom tržištu telekomunikacija na kojem ima namjeru konkurirati privatnom sektoru. Podržavamo inicijativu da država gradi pristupne mreže u područjima koja komercijalno nisu interesantna, jer je to praksa u mnogim europskim državama. Međutim, smatramo spornim ako bi se takva inicijativa proširila na područja na kojima postoji komercijalni interes’, upozorava Đuranović
Opasnost da bi država mogla narušiti tržišno natjecanaja Đuranović iščitava iz najave uštede od 250 milijuna kuna koliko država sada ukupno troši na telekomunikacijske usluge. ‘Da li to znači da će država sama sebi pružati te usluge i isključiti privatni sektor iz toga segmenta? Ako je to tako to smatramo spornim’, kaže Đuranović.
Parić ističe da namjera Vlade uopće nije da pruža uslugu krajnjim korisnicima. ‘Naša je prvotna namjera da povežemo veća mjesta odnosno da povežemo ona područja gdje ne postoji komercijalno širokopojasni Internet na pravom nivou sa optičkom infrastrukturom. U stvari pokušavamo graditi jedan optički autoput koji će nakon toga različiti operateri iznajmljivati kako bi povezivali građane na Internet’, pojašnjava Parić.
Što se tiče mogućnosti da država sama sebi pruža telekomunikacijske usluge, Parić smatra da tu nije ništa sporno. ‘Danas Republika Hrvatska troši negdje oko 250 milijuna kuna za povezivanje u podatkovnu mrežu svih svojih institucija tako da danas postoji barem 10 različitih paralelnih računalnih mreža koje se preklapaju preko cijele Hrvatske. Naša ideja je racionaliziramo sve podatkovne veze, odnosno da se sve to stavi u jednu jedinu optičku nit odnosno na jedan priključak većeg kapaciteta’, kaže Parić, dajući do znanja da se planira racionalizacija a nikako ‘micanje’ svih 250 milijuna kuna troškova za telekomunikacijske usluge.
Lubura smatra da nije sporno sudjelovanje države na liberaliziranom tržištu ako se poštuju regulatorna pravila. Međutim, upozorava da su sve državne institucije obveznici javne nabave pa bi moglo biti sporno ako bi isključivo novoosnovana državna tvrtka pružala telekomunikacijske usluge državnim institucijama.
