U novo mrijestilište nije samo ugrađen "Cromarisov" kapital i maksimalna poduzetnička podrška već i 30 godina iskustva mrijesta, dorasta i uzgoja ribe
Cromaris gradi novo mrijestilište koji će imati 9,5 tisuća kvadrata zatvorenog prostora u dva glavna objekta, a u kojeg će do ožujka 2015.g. investirati 100 milijuna kuna, prenosi seebiz.eu.
Sada radnici “Zagrebgradnje” još
slažu betonske kockice budućeg objekta, ali su već vidljive konture
pogona koji se gradi po projektu zagrebačke firme STUDIO A (Zadranina
Nenada Kondže), dok je zadarski arhitekt Igor Pedišić projektirao fasadu
i urede.
Na gradilištu se mogu prepoznati desetci novih bazena u pogonu mrijestilišta i u pogonu predrasta mlađi, piše Zadarski.hr
Ali, vratimo se malo unazad. Ne baš malo, 30 godina. Te 1984.g.
zadarski se “Cenmar” upustio u pionirski poduhvat, prvi na cijelom
Mediteranu – krenuo je u uzgoj ribe, a prvi preduvjet za taj novi posao
bilo je vlastito mrijestilište. Tako je izgrađen pogon u ninskoj uvali.
Točno preko puta istočnih bedema ninskog gradića. Mnogi su čudili ideji
uzgoja ribe, drugi je pak ismijavali, a tek su rijetki u nas prepoznali
značaj “Cenmarovog” puta: marikultura, intenzivna i kontrolirana
proizvodnja ribe već danas ozbiljno participira u hrvatskoj ribljoj
industriji, čak pomalo i nadrasta izlov ribe iz prirode, a nije daleko
vrijeme kada će intenzivni uzgoj postati i glavni izvor sirovine za
riblji objed.
“Ljudi su odavno prihvatili da se krumpir dobiva iz intenzivne
proizvodnje, a ne skuplja ga se u prirodi, pa nema razloga da tako ne
bude i s ribom” objasnila nam je šefica Šarušić. Gordana se rado
prisjeća onih prvih koraka ninskog mrijestilišta kada su ona i kolegica
joj Vlasta Franičević, koja više nije u Ninu, sa suradnicima, učili iz
rad i kada su prvu mlađ brancina dobijali od ulova kornatskog panulaša
Tome Ivičevića. Nevjerovatno, ali Gordana i Renata, u šetnji kroz hladni
beton novog pogona koji raste na mjestu starog, opet pionirski
zaneseno, s puno elana, entuzijama i detalja pričaju o svom poslu.
U novo mrijestilište nije samo ugrađen “Cromarisov” kapital i
maksimalna poduzetnička podrška već i 30 godina iskustva mrijesta,
dorasta i uzgoja ribe. A to je možda i najvažnije u cijeloj priči. Tako
dvije gospođe strasno pričaju o životnom početku i prvim zamasima peraja
njihovih brancina, zubaca, podlanica i hama koje se mrijeste iz
matičnih, roditeljskih jata, postaju ličinke pa mlađ, a kad prođu riblji
pubertet odlaze u jedan od pet “Cromarisovih” uzgajališta u zadarskom
akvatoriju i u Istri. Upravo je ta faza novo dostignuće tehnologa u Ninu
– do sada je mlada ribica dostizala težinu od maksimalnih tri grama kad
bi odlazila u najriskantniju fazu razvoja – zaronila u morski kavez – a
sada je uvedena još jedna faza dohrane i prirasta do čak 10 grama u
kontroliranim uvjetima u mrijestilištu i novim bazenima za dohranu u
pogonu u Maloj Lamjani na Ugljanu koji se tek treba početi graditi. Što
riba u kasnijoj fazi odlazi iz mrijestilišta u kavez to će prije
preživjeti šok promjene i značajnije dobiti na kasnijoj kvaliteti.
Iz ninskog će mrijestilišta već dogodine izlaziti i do 35 milijuna
komada mlađi, dok je iz starog pogona izlazilo maksimalnih 15 milijuna,
pa bi za dvije i pol (brancinu treba dvije godine da dostigne konzumnu
težinu, a pet godina da stigne do kilograma) već mogli pojesti brancina,
podlanicu ili zubaca koja će se od ožujka izmrijestiti u Ninu. Osim
svega, u sklopu velike hale je i pogon uzgoja žive hrane fito i
zooplanktona koji su prva hrana ličinkama, a koja u “Cromarisovom”
slučaju ima strogu zaštitu od bilo kakvih GMO uplitaja. Tu će biti i
nova eksperimentalna stanica koji je tu ne samo da kontrolira tekuću
proizvodnju već i istražuje nove komercijalne vrste, isključivo
autohtone mediteranske ribe.
