Prije nego što je zapravo počelo,
istraživanje nafte i plina na hrvatskoj strani Jadrana izazvalo je
političke sukobe i medijska prepucavanja oko koristi moguće
eksploatacije tih resursa – hoće li to uništiti turizam i okoliš, kako
se pribojavaju ekološke udruge, ili će hrvatskoj državi i ekonomiji
osigurati znatne profite, čemu se nadaju Vlada i energetski
stručnjaci.
Protivnici podsjećaju na
ekološku tragediju 2010. godine u Meksičkom zaljevu, zbog izlijevanja
sirove nafte na istražnoj bušotini Macondo 252, na dubini mora od oko
1500 metara.
Katastrofalna nesreća zbog ljudskih propusta
Istraživanja su kasnije potvrdila da su za gotovo svih
sedam izravnih uzroka nesreće krivi ljudski propusti, a izostao je i
nadzor nad izvođenjem radova.
Kompanija British Petroleum sanaciju štete platila je enormnih
60 milijardi dolara. Četiri godine nakon incidenta neka su se područja
vratila u normalu, okoliš se oporavlja, očišćena je većina obale, a u
neka područja u Meksičkom zaljevu vratili su se i ribolovci. No,
posljedice štete bit će vidljive još godinama.
Upravo je ta katastrofa bila glavnim povodom za donošenje novog
regulatornog okvira na razini Europske unije, pa je sredinom 2013.
godine usvojena Direktiva o sigurnosti naftnih i plinskih djelatnosti na
moru, čiji je cilj temeljitije sprječavanje takvih nesreća.
Direktiva koncesionaru određuje donošenje korporativnog plana o
sprječavanju velikih nesreća, unutarnji plan za dojave u slučaju
nesreća, izvješća o aktivnostima na bušotinama, sustav upravljanja
sigurnošću i okolištem i sl.
U slučaju slične katastrofe kod nas teško je i zamisliti što bi
ostalo od Jadrana, jednog od najljepšeg mora na svijetu i naše prekrasne
obale, koju mnogi svrstavaju u sam vrh svjetskih prirodnih posebnosti.
Hrvatska godišnje od turizma zaradi službeno oko 7,4 milijarde
eura, a još najmanje 20 posto novca završi u sivoj zoni. Turizam nam još
koliko-toliko drži glavu iznad vode i sprječava socijalne nemire jer
privatni iznajmljivači, ugostitelji i prodavači tijekom ljeta zarade za
život do novog turističkog ciklusa.
Tendencija je da se prihodi od turizma idućih godina podignu do
razine od 10 milijardi eura, s time da je hrvatski potencijal daleko
iznad 15 milijardi eura.
Talijani, Albanci i Crnogorci već buše Jadran
Zagovornici bušenja Jadrana ističu pak da je uz sve moderne
sigurnosne sustave vjerojatnost da se dogodi katastrofa na nekoj
budućoj naftnoj platformi u Jadranu ravna nuli.
Osim toga, u ovom trenutku istražuju se i eksploatiraju
ugljikovodici u ostalim dijelovima Jadrana – talijanskom, albanskom i
crnogorskom, pa se postavlja pitanje zašto i Hrvatska ne bi nešto
zaradila na tome.
Pravo da u idućih pet godina istražuju naftu i plin na hrvatskom
Jadranu dobili su Ina, Eni, OMV, Medoilgas i Marathon Oil. Ministar
gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je da će se slijedom početnih
istraživanja u državni proračun sliti 100 milijuna kuna, dok će
vrijednost investicijskih planova premašiti četiri milijarde kuna.
Procjenjuje se da će oko 60 posto vrijednosti investicija
napraviti domaće tvrtke koje bi mogle dobiti i odraditi poslove u
vrijednosti 2,5 milijarde kuna.
Također, ako dođe do ozbiljnije eksploatacije iz jadranskih
bušotina, država će kroz različite naknade uzimati 53,5 posto
vrijednosti nafte i 60 posto vrijednosti plina.
Plin se može vaditi, nafta ne
No, predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić nije
impresioniran mogućom zaradom. S eksploatacijom plina nemaju problema,
kaže, ali učinit će sve da ne dođe do vađenja nafte.
Piršić se ograđuje od najave referenduma protiv bušenja Jadrana u
medijima jer referendum je skupa igračka i ne treba ga olako potezati.
Imamo dvije moćnije opcije za sprečavanje vađenja nafte i javnost će
uskoro saznati za njih, poručuje Piršić.
Po njemu je skandalozno što su se koncesije za istraživanje
počele djeliti prije nego što su se stekli zakonski uvjeti, a cijeli
proces vodi se bez javne rasprave, u mutnim uvjetima.
“To je suludi projekt očajničke Vlade koji stavlja na test
mentalno stanje nacije. Ako mi, koji najvećim dijelom živimo od turizma i
ribarstva, to dozvolimo, onda smo bolesna nacija”, kaže Piršić koji
tvrdi da se eksploatacijom ugljikovodika može zaraditi svega dva – tri
posto novca koji se godišnje obrne na turizmu.
Na podsjećanje da i naši jadranski susjedi, ponajprije Talijani,
buše Jadran u potrazi za ugljikovodicima Piršić odgovara da Talijani
imaju više od sto platformi, ali ni na deset posto od njih ne vade
naftu, nego plin.
Gotovo nikakva vjerojatnost za havariju na naftnoj platformi
Predsjednica Uprave Agencije za ugljikovodike Barbara Dorić
iznosi pak podatak da Talijani imaju 38 naftnih polja i nešto više od
100 plinskih.
Ne postoji gotovo nikakva vjerojatnost da se na Jadranu dogodi
havarija na naftnoj platformi. Sigurnosne mjere iznimno su jake,
inzistira se na najvišoj razini tehnologije i zaštite, tvrdi Dorić.
Taj je problem prenapuhan jer su se proteklih desetljeća
dogodile tek dvije velike katastrofe na naftnim platformama, obje u
Meksičkom zaljevu. Havarije se uglavnom događaju na naftnim tankerima,
kojih kroz Jadransko more godišnje prođe više od 4000, napominje Dorić.
Diže se buka oko budućeg istraživanja nafte i plina u Jadranu, a
zaboravlja se da Ina provodi istraživanje na pet polja već 40 godina,
pri čemu su sigurnosni kriteriji bili znatno slabiji.
Sada je, temeljem novih svjetskih propisa, sigurnost podignuta
na bitno višu razinu, a Hrvatska je Agenciju za ugljikovodike i osnovala
zato da osigura dosljednu provedbu propisa.
Dorić tvrdi da će Hrvatska imati velike izravne i neizravne
koristi od tog projekta – u prvoj fazi istraživanja otvorit će se
najmanje dvjestotinjak radnih mjesta, ako krene eksploatacija i više od
tisuću, nove će poslove dobiti hrvatske luke, tražit će se pomorske
usluge, oživjet će građevina…
Studija utjecaja na okoliš
Strateška studija utjecaja na okoliš Okvirnog plana i
programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu od 16. je
siječnja u javnoj raspravi.
Studija preporučuje da se istražne radnje istovremeno ne provode
na više od tri istražna prostora, smanjuje mogućnost istraživanja oko
glavnih turističkih, ribolovnih i ekoloških zona i sl.
Zbog zaštite turizma, platforme se neće smjeti vidjeti s plaža,
naselja i turističkih zona, što će, kažu oponenti, biti teško
realizirati jer je za sunčanih dana vidljivost na moru i do 30
kilometara.
Hoće li buka s platformi uništiti riblji fond, kako tvrde
ekološke udruge, ili se neće dogoditi apsolutno ništa, trebali bi
zaključiti stručnjaci nakon provjeravanja činjenica.
Podaci pokazuju da plovila, kojih je pun Jadran, stvaraju buku
od 171 do 186 decibela, buka s platforme prosječno iznosi 80 decibela, a
bušeće postrojenje od 90 do 262 decibela. Mogu li to ribe i turisti
podnijeti?
