Pranje novca je po definiciji izvršavanje radnji putem više
transakcija kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine koja
je nezakonito pribavljena, s ciljem da se novac ili imovina prikažu kao
zakonito stečeni.
Pranje novca odvija se u tri osnovne faze: polaganja, preslojavanja i integracije.
Faza polaganja je trenutak kada kriminalci prljavi
novac ubacuju u financijski sustav, te ga raznim metodama pokušavaju što
više udaljiti od nezakonitog izvora. U ovoj fazi perači novca po prvi
puta uključuju novac u legalne tokove, te ih je u ovoj fazi najlakše
otkriti.
Faza preslojavanja je proces kruženja novca kroz
financijske sustave, kroz razne bankovne račune, ili oblike imovine
(novac u nekretnine i sl.) ili kroz različite države, kako bi se pokušao
prikriti trag novca i njegovo porijeklo.
Faza integracije dolazi na kraju, kada je novac
uspješno ušao u legalne financijske tokove, te se “miješa” s legalno
stečenim sredstvima. Preslojavanjem je novac udaljen od stvarnog izvora,
te se integrirao u financijske tokove.
U praksi se ove faze vrlo često preklapaju ili se odvijaju istodobno,
ovisno o tome koje metode osobe koje se bave pranjem novca imaju na
raspolaganju.
U smjernicama Hrvatske narodne banke navodi se nekoliko najčešće
korištenih kojima se pokušava zaobići sustav za otkrivanje i
sprječavanje pranja novca:
Strukturiranje – strukturiranje većih iznosa
gotovine iznad limita za identifikaciju u manje iznose gotovinskih
transakcija i njihovo plasiranje u financijski sustav. Navedene manje
iznose najčešće u sustav deponira veći broj osoba, čime se pokušava
izbjeći otkrivanje, odnosno obveza obavješćivanja o
gotovinskim transakcijama iznad određenog iznosa i obveza
identificiranja stranke.
Mnogostruke transakcije – ista osoba u jednome danu
obavlja dvije transakcije ili više njih, a ukupni iznos transakcija u
jednome danu prelazi propisani limit za utvrđivanje i provjeru
identiteta stranke ili obavješćivanje Ureda za sprječavanje pranja
novca.
Kupnja ili prodaja strane valute – nezakonito
stečena sredstva rabe se za kupnju strane valute koja se zatim
transferira na bankovne račune u offshore financijske centre.
Korištenje nominalnih predstavnika – ovo je najčešće
primjenjivana metoda u fazi polaganja. Osoba koja želi “prljavi” novac
uvesti u financijski sustav može pokušati prikriti podrijetlo nezakonito
stečene imovine uključujući nominalnog predstavnika, poput člana člana
obitelji, prijatelja i sl.
Osim toga, HNB kao metode navodi i korištenje korištenje raznih
oblika trgovačkih društava i zaklada – osobito fiktivnih trgovačkih
društava (shell company) koja se osnivaju u državama u kojima ne postoje
strogi propisi u vezi sa sprječavanjem pranja novca odnosno
identifikacijom stvarnog vlasnika.
Kod pranja novca popularno je korištenje stranih ili offshore
jurisdikcija – pogotovo korištenje više stranih ili offshore
jurisdikcija tako da je, primjerice, račun u banci u jednoj državi
vlasništvo trgovačkog društva sa sjedištem u drugoj državi, a da
“vlasnik” navedenoga trgovačkog društva ima sjedište ili prebivalište u
trećoj državi i sl., a povećanje povećanje broja stranih ili offshore
jurisdikcija uključenih u shemu otežava otkrivanje kaznenih djela i
osoba koje su u to uključene.
Kako se pere novac: Primjeri iz prakse
Perači novca vrlo su kreativni, tako da postoji bezbroj primjera kako se
to radi, a nastavku donosimo nekoliko primjera iz prakse, koje je
objavilo Ministarstvo financija – Ured za sprečavanje pranja novca, u
dokumentu iz 2011. godine:
Fiktivni računi – utaja poreza
Inozemna tvrtka registrirana u off shore financijskom centru
ispostavlja račun za usluge (konzultantske, marketinške, informatičke)
domaćoj tvrtki. Domaća tvrtka plaća račun doznakom u inozemstvo na račun
iste off shore tvrtke koji je otvoren u susjednoj ili drugoj,
geografski bliskoj državi.
Ispostavljeni račun inozemne off shore tvrtke evidentira se kao
trošak u poslovnim knjigama domaće pravne osobe (umanjenje porezne
osnovice). Inozemna i domaća tvrtka vlasnički su povezane, a doznačena
novčana sredstva u inozemstvu se podižu u gotovini na teret
nerezidentnog računa otvorenog u inozemstvu. Ista novčana sredstva se
unose u Republiku Hrvatsku bez prijave na državnoj granici te se u
daljnjem tijeku koriste za kupnju nekretnina i pokretnina u RH ili
vrijednosnih papira.
Karakteristike tipične off shore tvrtke su sljedeće: nema zaposlenih
djelatnika u matičnoj zemlji u kojoj je registrirana već funkcionira
putem tvrtke opunomoćenika, odnosno agenta ili posrednika koji za istu
off shore tvrtku obavlja usluge u svezi registracije ureda, te usluge
povrata pošte, a sve to uz određenu naknadu. Dakle, kao takva, off shore
tvrtka nije niti u mogućnosti obavljati bilo kakvu gospodarsku
djelatnost u matičnoj zemlji. Osim toga, moguća svrha njezina osnivanja
vrlo često se ogleda u otvaranju nerezidentnih računa putem kojih se
često obavlja neosnovan transfer novčanih sredstava iz RH u inozemstvo i
potom povrat tih sredstava ponovno u RH, unošenjem gotovog novaca preko
državne granice bez prijave nadležnim carinskim tijelima ili kreditnom
linijom.
Transfer novčanih pošiljki – krijumčarenje ljudi ili međunarodna prostitucija
Različite domaće fizičke osobe, ili strane fizičke osobe koje borave u
RH, tijekom vremenskog razdoblja od jedne godine putem društva koje
obavlja određene usluge platnog prometa, uključujući i prijenos novca,
doznačuju u inozemstvo gotovinska novčana sredstva, ili su pak
primatelji novčanih sredstava iz inozemstva,
Primatelji odnosno pošiljatelji novčanih sredstava su različite fizičke
osobe iz različitih zemalja – Rusija, Ukrajina, SAD, Njemačka, Izrael,
Nigerija, Mali, Liberija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Portugal, Italija,
Moldavija, Kanada, Brazil, Argentina i dr.
Za domaće fizičke osobe u svojstvu pošiljatelja nema evidentiranih
primanja koja bi mogla biti izvor gotovinskih novčanih sredstava kojima
isti raspolažu.
Razlozi za sumnju: slanje gotovog novca posredstvom društva koje obavlja
određene usluge platnog prometa, uključujući i prijenos novca, umjesto
korištenja bankovnih računa i usluga poslovnih banaka, obavljanje većeg
broja transakcija u manjim iznosima, različite fizičke osobe iz
različitih zemalja u svojstvu primatelja novčanih sredstava.
Polaganje i dizanje novca s računa – šverc droge
Nekoliko fizičkih osoba međusobno povezanih rodbinskim i drugim vezama u
duljem vremenskom razdoblju polažu gotovinska novčana sredstva u
korist vlastitih računa ili pak računa drugih fizičkih osoba s kojima su
povezani, a koji računi su otvoreni kod nekoliko hrvatskih banaka. Dio
tako položenih gotovinskih novčanih sredstava se oročava, a dio se
isplaćuje u gotovini. Gotovina je kasnije iskorištena za kupnju
nekretnina i tvrtki u RH.
Iste fizičke osobe nisu zaposlene i nemaju evidentiranih prihoda te
su pod sumnjom u počinjenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, kao
i pod sumnjom da pripadaju organiziranoj kriminalnoj skupini koja
počinjenjem tog kaznenog djela ostvaruje veću imovinsku korist, te stoga
postoji sumnja da novčana sredstva položena u gotovini u bankarski
sustav RH proizlaze iz kaznenog djela zlouporabe opojnih droga.
Razlozi za sumnju: intenzivno polaganje gotovine u iznosima ispod
Zakonom propisanog iznosa koji podliježe prijavi Uredu za sprječavanje
pranja novca u kraćim vremenskim intervalima tijekom duljeg vremenskog
razdoblja, korištenje računa povezanih fizičkih osoba, te podaci o
kriminalnim aktivnostima sudionika.
Izvori: HNB, MFIN
