
Danas nastavljamo s ciklusom tekstova u kojem smo se obratili zadarskim glumicama, slikaricama, glazbenicama, umjetnicama, referirajući se na popularnu pjesmu "In corpore sano" o kojoj već danima ne prestaju rasprave. U duhu je naš bitak i od tog mjesta počinje i završava naše zdravlje, ističu naše sugovornice....
Postavlja se pitanje je li važnije zdravo tijelo ili zdrav duh, koliko jedno uvjetuje drugo, te što u pandemijskom vremenu i evo, sada i u zveckanju oružja, za svakoga od nas znači – biti zdrav?
”In Corpore sano” svakim danom na Youtubeu bilježi sve više pregleda, a nižu se i videa s reakcijama i videa u kojem brojni vlogeri i podcasteri pokušavaju raslojavati pjesmu, inače dio jako zanimljivog Triptiha. Lijepa, bogata i naizgled skupa neobarokna video predstava, s tri lica Konstrakte i s jednom pričom o životu, piše Miljenko Jergović.
Ako još niste, pogledajte cijeli Triptih:
A ja sam se spustila u grad, te priupitala naše zadarske umjetnice kako su doživjeli ovaj hype, smatraju li da je naš zdravstveni sustav na klimavim nogama i koliko ga je pandemija dodatno nagrizla.
Imaju li knjižicu?
Jesu li i same izložene toksičnom djelovanju mas medija i je li i njihovo područje umjetničkog djelovanja i dalje marginalizirano?
Prvi tekst objavili smo OVDJE, kada su moje sugovornice bile Nela Šarić, naša poznata operna pjevačica, sopranistica, te Nena Jurišić, plesna koreografkinja i voditeljica Geste.

U svojem je osebujnom stilu i komentirala ovu temu.
– Danju se ljubazno smijeshimo, nochu shkripljemo zubima
jer ugushimo svoj pravi glas..i tako nastane bolest.
Srechom,oporavljamo se od kompleksa pristojnosti pa uvazhavamo
sebe toliko da ne moramo uvijek prshtati od entuzijazma i
radoshchu.
Zdravlje je na prvom mjestu, dakako!
Zdravlje intuicije, glasa, unutarnjeg, emocionalnog, psihichkog i mentalnog.
Umjetnost kojom se ja bavim otvara neko mjesto u meni.
Ono iskonski koje sam ja.
Otud kreche impuls i stvaranje. Vazhno je odrzhati to mjesto
zdravim! Njegovati ga, shtititi od shtetnih utjecaja, vanjskih,
verbalnih, zlih pogleda…i slichno. Biti zdrava i ostati zdrava
mozhemo jedino ako se stalno podsjechamo o najvechoj vrijednosti
u nashem zhivotu – a to je dushevno, esencijalno u nama.
Sushtinska vazhnost za zdravlje je ljubav, umjetnost, snovi, nada, vjera u dobro, u chast, u napredovanje i u promjene! I da! Umjetnica mora biti zdrava, ali ne samo ona!
Mentalni poremećaji su zapravo dobrodošli, oni su alarm da nismo dobro
Elenu Stellu, baršunasti zadarski glas, ulovila sam netom prije nego je odlepršala u studio i posvetila se svojoj ljubavi. Pjevanju, muziciranju, snimanju. Evo kako je ona komentirala niz tema koje se otvaraju kroz interpretaciju pjesme In corpore sano.
– Poražavajuća je činjenica, čak i opasna, da se akcent oduvijek stavljao na ljudsku “fasadu”. Ne bi rekla da se tek sad, u jeku ove pandemije, kristarizirala činjenica da je naše mentalno i duhovno stanje potpuno zapostavljeno u odnosu na fizičko. Ovaj obrnuti poredak koji podrazumijeva brigu o našem biću traje, nažalost, oduvijek.
Duhovna smo, mentalna (psihička) i fizička bića. I to je poredak koji nije ispoštovan u kontekstu same njege nas ljudi. U duhu je naš bitak i od tog mjesta počinje i završava naše zdravlje. Ako u tom području postoji nekakav disbalans, kasnije se reflektira na mentalno, a tek onda na fizičko stanje. Mentalni poremećaji su zapravo dobrodošli, oni su alarm da nismo dobro, da nam je potrebna promjena, da nešto činimo protiv sebe (uglavnom nesvjesno).
Rekla bi da je problem generalno počinje (što se sustava tiče) od školstva pa na dalje.
Primjerice, školarci su preoptereceni opširnim gradivom koje ih, prirodno, frustrira dok npr. ne postoji područje koje bi trebalo osvieštavati našu individualnost, seksualnost, socijalnu i emocionalnu inteligenciju uopće.
Ignorira se koliko je nužna koleracija između i IQ-a i emocionalne inteligencije da bi čovjek napredovao kao cjelina.

– Prošli smo kroz teško vrijeme, prolazimo i dalje. Osjećaj neizvjesnosti je taj koji nas čini anksioznim, što je logično. No, nije svakome dano da razumije svoje stanje i ponaša se shodno tome. I upravo takvim ljudima je potreban sistem koji ih će ih donekle vraćati u level, zaključuje Elena Stella.
Pjesma je odjeknula jer je ubola u pravu točku
Nedavno sam u Brlogu upoznala našu divnu pjesnikinju Dariju Žilić. Evo što sam čula od nje.
– Pjesma in corpore sano jako mi se svidjela, aktivistička je na poetski način, a spominjanje zdravstvene knjižice podsjetilo me na period kad ni sama nisam imala zdravstvenu knjižicu. Nisam tada imala status, a imala sam već puno knjiga i nagrada.
Ta pjesma je odjeknula jer je ubola u pravu točku, ljudska prava koja se danas ne podrazumijevaju, začas možeš ispasti iz sustava, nestati, ako samo promašiš rok, ako samo imaš tjeskobu od institucija, a sebzibilci je imaju.
Hvala Tajani Obradović iz nakladničke kuće Funditus koja mi je donijela knjižicu, zaplakala sam tada. Naime, ganuo me čin osobe koja me privremeno zaposlila i omogućila mi da budem zaštićena.

U vremenu pandemije, pisanje mi je pomoglo da sačuvam
mentalno zdravlje, a upravo to zdravlje je ono o kojem se
najmanje vodi briga. Jer upravo zbog raznih mentalnih poremećaja
ljudi stradavaju, ne mogu funkcionirati. Umjetnici su tu u
privilegiji da od tog kaosa profitiraju.



