Knjiga "Uvod u interpretaciju proze" autora prof. dr. sc. Gorana Lovrića i doc. dr. sc. Marijane Jeleč s Odjela za germanistiku Sveučilišta u Zadru napisana je s namjerom da na sažet i razumljiv način prikaže ključne modele i načine interpretacije proze studentima filoloških studija, nastavnicima i znanstvenicima koji se u svom poslu bave književnim temama, da ukaže na moguća područja i alate istraživanja te ponudi temelje iz raznih područja teorije književnosti.
Motivacija za pisanje ove knjige proizišla je iz dugogodišnjeg
iskustva u visokoškolskoj nastavi i spoznaje da se popularizaciji
čitanja i proučavanja književnosti znatnim dijelom može
doprinijeti ako se teži jasnoći, preglednosti i sažetosti,
odnosno tako da se izdvoje ključni aspekti i pojasne s pomoću
primjera iz književnih tekstova.
S obzirom da svi tekstovi pa tako i književni prenose određenu
poruku autora, nužno je da čitatelji budu u stanju iščitati
njihovo značenje. Pri tome se književna djela kao umjetnički
artefakti tj. fikcionalni tekstovi razlikuju od faktualnih
tekstova, što pred recipijente stavlja dodatne zahtjeve na koje
posebno u književno-znanstvenoj interpretaciji treba znati
odgovoriti. Književni tekst od čitatelja očekuje određenu
procjenu njegove vrijednosti, koja je ovisna i o izvantekstovnim
i izvanknjiževnim čimbenicima kao što su stupanj obrazovanja,
književno-čitateljsko predznanje, društvene i umjetničke mode i
konvencije itd.
U skladu s time osnovna koncepcija knjige “Uvod u interpretaciju
proze” je da se čitateljima pruže informacije o tome kako
pristupiti i interpretirati prozna djela ovisno o raznim
čimbenicima kao što su vrijeme i književna epoha njihova
nastanka, poetika pojedinih autora, kao i različite navike i
potrebe suvremenih recipijenata književnih djela. Pri tome se
naglasak stavlja na komunikativnom međuodnosu
autor-djelo-čitatelj tj. na poruci autora, sadržaju djela i
spoznaji recipijenata koja je podložna mijenama u različitim
epohama. U knjizi se obrađuju vrste i osnovni elementi proznih
tekstova kroz povijest s naglaskom na suvremenu književnu
produkciju.
Čitatelji će se uputiti u različite načine strukturne analize
epskih tekstova te književne vrste kao što su vrste pripovjedača
i način pripovijedanja, pripovjedno vrijeme i vrijeme
pripovijedanja te obradu likova i načine pripovijedanja likova. U
pogledu metodičke prakse književne interpretacije obrađuju se
klasične i suvremene metode koje se mogu primijeniti na pojedina
književna djela ovisno o njihovom sadržaju, epohi njihova
objavljivanja i potrebama suvremenog recipijenta. Pri tome se
razmatra koje su se stare ali i nove metode i paradigme tijekom
vremena “potrošile”, kao i koje su zadržale svoj značaj za
književnu interpretaciju ili bi ih trebalo nanovo “oživjeti”.
Budući da je jedno od ključnih polazišta književne interpretacije
društveni i povijesni kontekst vremena objavljivanja proznog
djela, to područje će se u knjizi “Uvod u interpretaciju proze”
obraditi u zasebnom poglavlju i uz primjenu suvremenih književnih
teorija i metoda, pri čemu se teži logičnom spajanju prošlog
horizonta, koji predstavlja i sadrži književni tekst, i
suvremenog horizonta u kojemu se nalazi i iz koje perspektive
tekst interpretira recipijent.
