Uvijek iznova, sad već trinaesti / broj inicijacije, inovacije, duhovnog rasta ali i simbol novog početka;) ovaj Festival plesne umjetnosti, ne prestaje vjernoj zadarskoj publici,(kojih je sve više!), zaljubljenoj u ples, pokret, izražaj tijelom; - oduzimati dah!
Od ponedjeljka do subote, vidjeli smo sav raspon mogućnosti
plesnih interpretacija važnih i vječnih tema koje nas zaokupljaju
kao ljude i kao misleća bića; u ritmu i plesu, umjetnici i
publika, u dijalogu i razgovorima nakon izvedbi, otkrivali su
nutrinu umjetnosti pokreta; od toga kako pronaći svoj vlastiti
glas u društvu podređenom konvencijama, u trvenjima unutarnje
osobnosti s vanjskim očekivanjima; te daje li odgovor na to
pitanje fizika tijela?, treba li se predati neopterećeno tijelu i
samo tijelo slušati?, slijediti svoju materiju vlastitosti a ne
glamour vanjštine.
Performansi su se inspirirali i “općim mjestima” svjetske
književnosti, slikarstva, filozofije; Gilgameš, Calvino, Schiele,
Leibniz, Deleuze,…
I nerijetko publici oduzimali dah svojim plesnim interpretacijama
pokretom, mimikom, igrom na teme života i smrti,
besmrtnosti, radosti i tuge/gubitka, ljubavi i strasti ali i
razočaranja; sve se to može interpretirati i tijelom, samo
tijelom, plesnom umjetnošću u kojoj se svatko prepoznati može.
Tijelo je savršeno, čak i s ponekom manom. Tijelo je žudnja.
Zaželimo stoga Festivalu Monoplay u godini novog
početka (13) još mnogo radosnih trenutaka s publikom, i
čestitajmo na besprijekornoj organizaciji i izvedbi cijelog
programa.
