Skriveni biser s Puntamike - crkvica svete Stošije bila je glavna tema panel rasprave održane u petak, 29. lipnja u Koncertnoj dvorani Kneževe palače u Zadru. Ovo rasprava bila je tek prva u nizu, a svima im je zajednički cilj - pronalazak modela održive zaštite, ponovne upotrebe i modernog upravljanja srednjovjekovnim ruševinama.
Naime, Agencija za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA i Grad
Zadar projektni su partneri u međunarodnom projektu “RUINS –
Sustainable re-use, preservation and modern management of
historical ruins in Central Europe – elaboration of integrated
model and guidelines based on the synthesis of the best European
experiences (Održiva prenamjena, očuvanje i moderno upravljanje
povijesnim ruševinama u Središnjoj Europi – izrada integriranog
modela i smjernica prema najboljim primjerima europske prakse)”,
sufinanciranog iz Interreg Programa Središnja Europa 2014.–2020.
Ovim projektom partneri iz šest europskih zemalja – Poljske,
Češke, Italije, Slovenije, Slovačke i Hrvatske žele “udahnuti
život” srednjovjekovnim ruševinama kroz moderno upravljanje i
dodjeljivanje suvremenih, društveno korisnih funkcija, uz
očuvanje njihove povijesne vrijednosti. U sklopu projekta
odabrano je i pet pilot lokacija, te je među njima i jedinstveni
objekt sa zadarske Puntamike.
Na panel raspravi o problematici zaštite i očuvanja
srednjovjekovne baštine na području Republike Hrvatske, s
naglaskom na područje Zadarske županije te specifičnostima
problematike pilot lokacije projekta, crkvice sv. Stošije,
sudjelovali su prof. dr. sc. Mladen Ančić s Odjela za povijest
Sveučilišta u Zadru, prof.dr.sc.dr.h.c. Ante Uglešić s Odjela za
arheologiju, zatim profesor emeritus Nikola Jakšić s Odjela za
povijest umjetnosti te Nika Cohen iz ZADRE NOVE, dok je skupom
moderirao dr. sc. Antun Nekić.
Sa zanimanjem su izneseno pratili okupljeni stanovnici Puntamike
koji se aktivno zalažu za očuvanje svoje baštine, ali i
predstavnici Grada Zadra, profesori sa zadarskog sveučilišta i
predstavnici relevantnih institucija kao što su Državni arhiv,
Znanstvena knjižnica, Arheološki muzej, Gradska knjižnica, Muzej
antičkog stakla u Zadru, Narodni muzej, Društvo arhitekata, itd.
Jednu od najzanimljivijih definicija ove građevine u samom srcu
Puntamike dao je profesor Ančić nazvavši je “spomenik nepotpune
biografije”, jer se uz ovaj objekt vezuje puno nepoznanica i
upitnika.
Svim okupljenima predstavljena je poznata povijest ovog objekta
koji je u svom višestoljetnom postojanju prošao neobičan put, od
cisterne za vodu u sklopu rimskog gospodarsko-stambenog kompleksa
imućne obitelji, koja je prenamijenjena u sakralni objekt, a koji
je potom s vremenom bio zaboravljen i velikim dijelom zapušten.
Zadnjih pola stoljeća intenzivnije se počelo razmišljati o njenoj
zaštiti i ponovnom stavljanju u funkciju, tj. njenoj novoj
prenamjeni.
Arheološka istraživanja lokaliteta rađena su već 1952. godine,
ali to su ujedno ostala i jedina. Puntamičani ostatke crkvice
vide kao svoj budući kulturni centar, mjesto povezivanja i
okupljanja, a već ranije tu je koncerte održavao maestro Dešpalj.
Ideju za davanje novog života ovoj neobičnoj građevini iznio je
profesor Uglešić predloživši stvaranje kulturne srednjovjekovne
rute kojom bi se povezale crkvice na potezu Puntamika – Diklo –
Petrčane, sve mahom iz vremena hrvatskih narodnih vladara.
Profesor Jakšić je pak ukazao kako je tu bilo prvo svetište u
zadarskom kraju gdje se štovala sveta Stošija, jer je ova crkvica
današnjoj zaštitnici Zadarske nadbiskupije posvećena daleko prije
zadarske katedrale.
“Odakle ta ideja da se sakralni objekt smjesti u cisternu rimske
vile, i da se na svodovima tog objekt gradi novi objekt,
zaključujemo kako su graditelji zapravo htjeli dobiti sakralni
objekt s kriptom, koja je kao element srednjovjekovne arhitekture
izrazito važna, često je služila i kao zasebno svetište s
oltarom.” – pojasnio je profesor Jakšić neobičnu formu objekata.
Projektom RUINS, vrijednim 1.765.421,10 eura, suradnja šest
zemalja s različitim tradicijama i iskustvima rezultirat će
razvojem univerzalnih modela koji bi se mogli primijeniti za
upravljanje, korištenje i zaštitu srednjovjekovnih ruševina
diljem Europe, pružajući europsku dodanu vrijednost, te će time
crkvica koja je prije toga bila cisterna, još jednom dobiti novu
ulogu i značenje.
