U jednom trenutku se gušite od smijeha, u drugom vam se oči pune suzama. Kakav emocionalni rollercoaster u zadarskom kazalištu i koliko talentiranih ''amatera''!
Okupio ih je Vinko Radovčić u kazališni ansambl ”Drama plus”,
koji je sinoć predstavio premijeru najnagrađivanije hrvatske
suvremene drame autora Ivora Martinića pod nazivom “Moj sin samo
malo sporije hoda”.
Vinko Radovčić uhvatio se režije i izbora glazbe, a sama
predstava vodi nas u najdublje tajne jedne obitelji – Mia, koju
igra Sanda Pinter, osamljena je 50-godišnjakinja koja živi u
neispunjenom braku s Robertom i brine za dementnu majku, vrckavu
i zaigranu Doris i Branka, sina koji ima 25 godina i ne može
hodati.
Oblikovatelj svjetla jest Frane Papić, a oblikovatelji tona
Mate Petričević i Darko Predragović – Dabi. Kazališna maska,
Bernarda Grbeša, izrada kostima Nataše Perović i Vernade
Stipaničev. Službeni fotograf predstave jest Željko Karavida a
scenografiju je izradio John Čolak.
Upravo taj motiv pokreće radnju, i čini se da bi sve bilo bolje
samo kada Branko ne bi bio prikovan za kolica, već ”samo malo
sporije hodao”.
Jer to je laž u koju treba uvjeriti i sebe i ljude oko sebe.
A svi članovi obitelji, uključujući i Mijinog oca, tihog čovjeka
koji nikad ije bio tu za majku, te sestru koja prikriva
sinovljevu homoseksualnost i ovisnost o tabletama, bore se s
vlastitim demonima i iluzijama u kojima žive poput ptica u
kavezu.
U predstavi imamo i dosta simboličnih ”upada”, baš poput onog
kada dementna baka Ana koju je sjajno igrao Domagoj Ikić, vidi
sve svoje bivše ljubavnike u bundama i ružičastim boksericama.
Domagoj je briljirao na sceni, nije prošla ni jedna rečenica koju
je izgovorio a da ga publika nije nagradila smijehom. Sanda
Pinter kao Mia definitivno je odradila lavovski posao, jer je
gotovo u svakoj sceni prisutna. Ema Pestić Beršić u ulozi Doris
dala je ono što je trebalo – 20-godišnjakinju koja voli brata u
invalidskim kolicima, ali ne opterećuje se previše oko problema,
jer se samo želi dobro zabavljati i po mogućnosti uzeti novac od
oca.
Mia Bujan vjerno je dočarala Ritu, ženu koja vodi naizgled
savršen život, a toliko je emocionalno zatvorena da nije u stanju
istinski voljeti ni kućne ljubimce. Ipak, slama se samo pred
sestrom kada priznaje da još mužu nije rekla da njihov divan i
uspješan sin ”igra za drugi tim!”
Pljesak je spontano potekao i nakon scene s Lukom Knezom i Ivom
Prgić, koja je bila pravo osvježenje za zadarski teatar. Svaki
član Drame plus predao se projektu, što je rezultiralo onom
kemijom koju ljubitelji kazališta znaju osjetiti od prvog
čina.
Bila je ovo zahtjevna i skupa predstava, nije nedostajalo
tehnički primamljivih rješenja poput pare, kiše, pokretanja
scenografije, a kostimi su pomno odabrani, kao i paleta u kojoj
dominiraju ružičasta, pastelno plava i tamnozelena. I glazba je
tu da nas s bakom ”vrati kroz vrijeme’,’ uz Dragu Diklića i Ivu
Robića!
Svaki detalj pomno je promišljen i ima svoje opravdanje, a pred
publiku postavlja milijun pitanja.
Svatko se jednom našao u nekoj od situacija u drami Ivora
Martinića. Bilo da se radi o neprihvaćanju različitosti, osjećaju
bezvrijednosti, usamljenosti, nerazumijevanju najbližih, u
vrtlogu generacijskih sukoba…
Od svoje praizvedbe u zagrebačkom ZKM-u ovaj dramski tekst
osvojio je dvadesetak nagrada.
Mi smo sigurni da je ekipa Drame plus zaslužila ako ne nagradu, a
onda da ih pogleda što više ljudi željnih dobrog teatra!
