Prvo ovogodišnje predavanje bit će posvećeno životu i opusu austrijske književnice hrvatskoga podrijetla Pauli pl. Preradović, unuci hrvatskog pjesnika Petra Preradovića.
Državni arhiv u Zadru nastavlja sa ciklusom javnih
predavanja u 2018. godini.
Prvo ovogodišnje predavanje bit će posvećeno životu i
opusu austrijske književnice hrvatskoga podrijetla Pauli pl.
Preradović (Beč, 1887. – Beč, 1951.), unuci hrvatskog pjesnika
Petra Preradovića (1818. – 1872.).
U četvrtak, 8. veljače u 18 sati, u Čitaonici Državnog arhiva u
Zadru, prof. dr. sc. Tihomil Maštrović iz Zavoda za povijest
hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti održat će predavanje “Vječno šume
vode oko Lukorana”.
Ulaz je slobodan za sve zainteresirane.
O predavanju
Austrijska književnica hrvatskoga podrijetla Paula pl. Preradović
(Beč, 1887. – Beč, 1951.), unuka je hrvatskog pjesnika Petra
Preradovića (1818. – 1872.).
Njezin otac Dušan Preradović, sin velikoga hrvatskog književnika,
bio je mornarički časnik u austrougarskoj vojsci a pisao je i
članke iz povijesti. Kao hrvatski rodoljub u tom je duhu odgajao
i svoju kćer Paulu. U svojim književnim djelima ona će često
posizati za temama vezanim uz hrvatsku povijest i prirodne
ljepote Hrvatske, osobito njezine jadranske obale. Štoviše, može
se tvrditi da su gotovo sva Paulina prozna djela, a i neka
pjesnička, uzeta iz hrvatske prošlosti.
Kada su joj bile dvije godine došla je s roditeljima u Pulu i
ondje je naučila oba jezika. U tome je hrvatskom gradu boravila
punih dvadeset godina (od 1889. do 1901. i od 1905. do 1913.). U
mladosti proputovala je cijelu hrvatsku obalu i ti su je dojmovi
pratili cijeli život.
Paula pl. Preradović objavila je nekoliko zbirki poezije (ističu
se zbirke Südlicher Sommer: Gedichte (Ljeto na jugu), München,
1929. i Dalmatinische Sonette (Dalmatinski soneti), Berlin – Wien
– Leipzig, 1933., te proze. Najpoznatija je kao autorica teksta
aktualne austrijske državne himne Land der Berge, Land am Strome
(Gorovita zemljo, zemljo na rijeci).
Romansirano biografsko djelo Pave i Pero, o velikoj ljubavi svoga
djeda Petra Preradovića i njegove nesretne supruge zadarske
plemkinje Pavice de Ponte, Paula je napisala na temelju pisama
što ih je Petar razmijenio s Pavicom. Početak i svršetak romana
stoji u znaku pjesnikove ličnosti, a posebice su lijepo opisani
događaji što su mladi par vezali u ljetnikovcu zadarske obitelji
de Ponte u Lukoranu na otoku Ugljanu, mjestu gdje je bard
hrvatskoga pjesništva, prema predaji, napisao svoje prve pjesme
na hrvatskom jeziku.
Roman počinje i završava poglavljem Vječno šume vode oko
Lukorana, asocirajući arkadijsko mjesto sreće i zadovoljstva,
zazivajući mjesto ljubavi Pave i Pere, mjesto gdje on, beskrajno
osamljen nakon njezine tragične smrti pokušava naći nadu, tim
više jer je i njegova pjesnička lira, što se prvotno oglasila
upravo u toj oazi mira zaprijetila da zauvijek zamukne, ali isto
tako asocirajući prolaznost zemaljskih stvari, ispraznost i
ništavnost tzv. pjesničke slave, nasuprot čudesnoj
nedodirljivosti vječne ljepote.
