Dobitnikom prve Nagrade Fric, koju za najbolju neprevedenu prozu protekle godine dodjeljuje tjednik Express, proglašen je u utorak u Zagrebu književnik Damir Karakaš, za roman "Sjećanje šume", ocijenjen kao "roman koji će jednoga dana svakako biti uvršten u klasike hrvatske književnosti".
Nagradu su Karakašu na posebnoj svečanosti u Hrvatskom
narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu uručili glavni urednik
tjednika Express Alen Galović i predsjednica žirija Biljana
Romić, koja je i pročitala obrazloženje odluke o dobitničkom
naslovu.
Knjigu je ocjenjivački sud posebno pohvalio jer “izrazito škrtim
izražajnim sredstvima na sažet način komprimirano vodi čovjeka
prema najdubljim plodovima emocija, s druge strane realistično
prikazujući mikrokozmos Like”. “Djelo koje se može uspoređivati s
‘Brezom’ Slavka Kolara, ‘Sjećanje šume’ roman je koji će
preživjeti ne samo ovu sezonu nego i puno drugih, a jednoga će
dana svakako biti uvršten u klasike hrvatske književnosti”,
mišljenje je žirija iznijeto na dodjeli.
“Pisan iznimno cizeliranim rukopisom pri kojemu je svako ‘manje’
veliko ‘više’, uz iznimno jedinstvo stila i teme, Karakaš u njemu
zadire do dubokoga dna vlastitoga bića, sve do konačnog obračuna
i poravnanja s demonima prošlosti. Ispisujući povijest, priču
jedne seoske obitelji, on ispisuje i povijest vremena, promjena,
modernizacije, sukoba i suspregnutosti emocionalnoga registra”,
rekla je Romić, te poručila: “Rečenice toga romana ispisane
su krvlju, znojem i suzama ponesene iz odrastanja u ‘zemlji
vukova'”.
Karakaš je zahvalio žiriju na nagradi, svojem uredniku,
nakladniku i obitelji, kao i tjedniku Express koji je “u ovim
teškim vremenima ‘kulture-nekulture’, kada neki još uvijek nisu
svjesni da je društvo bez kulture osuđeno na propast” osigurao
tako izdašnu književnu nagradu.
Istaknuo je kako je posebno ponosan što je dobio nagradu
koja nosi ime našeg književnog velikana Miroslava Krleže,
“intelektualne literarne gromade”, čija mu je
rečenica “treba pisati mrko, okrutno, neumoljivo, bez
samilosti pa čak i sa začepljenim nosnicama ako treba”, kako
je rekao, oduvijek bila važna misao vodilja.
Govoreći o nagradi vrijednoj 75 tisuća kuna,
njezin koordinator Kruno Lokotar napomenuo je kako je
ime dobila po nadimku Miroslava Krleže, a zamišljena je kao
način prepoznavanja i valorizacije književnih djela koja u
najširem mogućem smislu reflektiraju suvremenost. Njezino se prvo
izdanje dodjeljuje za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze
premijerno objavljenu u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 31.
lipnja 2017., rekao je Lokotar.
“Ta nagrada odaje Krleži poštovanje ali bez idolopoklonstva, a
riječ o vrlo izdašnoj nagradi, koja predstavlja silan poticaj i
za pisanje i za autore i za književnu scenu”, dodao je, te
poručio kako se nada da je to tek “početak jedne lijepe
tradicije”.
Glavni urednik tjednika Express Alen Galović istaknuo je da ta
nagrada “nikako ne želi biti još samo jedna u nizu, već želi
ostati nagrada koja će hrvatskim književnicima i književnosti
vratiti dostojanstvo koje im u našemu društvu i pripada”. “U toj
misiji vraćanja digniteta knjizi, književnicima i književnosti,
tjednik Express, odnosno 24 sata i Styria, i dalje će ustrajati”,
poručio je Gavranović.
Damir Karakaš (1967.) napisao je još knjigu putopisa “Bosanci su
dobri ljudi” (1999.), romane “Kombetari” (2000.), “Kako sam ušao
u Europu” (2004.), “Sjajno mjesto za nesreću” (2009.) i “Blue
Moon” (2014.); zbirke priča “Kino Lika” (2001.), “Eskimi” (2007.)
i “Pukovnik Beethoven” (2012.), te drame “Skoro nikada ne
zaključavamo” (2009.) i “Snajper” (2013.).
Pisac koji je pozornost kritike i javnosti stekao svojim
bespoštednim literarnim prikazima života u Lici, u svojem se
romanu “Sjećanje šume” ponovno bavi krajem u kojemu je rođen i
odrastao, obitelji, odnosom s ocem, ali s fokusom na djetinjstvo.
Nekadašnji novinar – godinama je radio kao novinar crne kronike
Večernjeg lista – Karakaš je jedan od najzapaženijih pisaca
hrvatske književne scene posljednjih petnaestak godina, knjige su
mu prevođene na desetak jezika, zbirka priča “Eskimi” ujedno je i
prvi prijevod neke knjige hrvatske književnosti na arapski jezik,
a jednu njegovu priču iz “Pukovnika Beethovena” objavio je i
kultni američki časopis za književnost iz San Francisca
McSweeny’s Quarterly.
Karakaš je i uspješan scenarist i dramatičar. Njegovu dramu
“Skoro nikad ne zaključavamo” postavio je u sklopu predstave
Zagrebački pentagram 2009. na sceni ZKM-a redatelj Paolo Magelli;
dramu “Snajper” režirala je 2013. u ZKM-u Franka Perković, a u
Abidjanu u Obali Bjelokosti na francuskom ju je postavio Ivica
Buljan. Po knjizi “Kino Lika” redatelj Dalibor Matanić snimio je
film, a po romanu “Sjajno mjesto za nesreću” postavio dramu u HNK
Rijeka.
Njegova knjiga “Sjećanje šume” (2016.) objavljena je u izdanju
nakladnika Sandorf.
U žiriju za dodjelu nagrade ove su godine bili novinarka i
urednica Biljana Romić kao predsjednica, te kao članovi, doktor
medicine Dubravko Lepušić, scenaristica i redateljica Hana Jušić,
novinar Boris Rašeta i glavni urednik 24sata Goran Gavranović.
Pobjednički je naslov izabran između 70 razmatranih naslova, od
kojih ih se ukupno 13 našlo u širem a šest u užem krugu izbora za
nagradu. Uz “Sjećanje šume”, to su “Stajska bolest” Slađane
Bukovac, “Me’med, crvena bandana i pahuljica” Semezdina
Mehmedinovića, “Ciganin, ali najljepši” Kristiana Novaka, “Kad
sam bio hodža” Damira Ovčine i “Calypso” Ognjena Spahića.
Dobitniku je uručen novčani iznos od 75 tisuća kuna (bruto),
te, u referenci na Miroslava Krležu kao žiroskopa svojega
vremena, skulptura savršeno balansiranoga žiroskopa koji se,
jednom pokrenut, može vrtjeti zauvijek, a čiji dizajn potpisuje
kolektiv Đ 24 (Bojan Krištofić, Sven Sorić i Hrvoje Spudić).
Nagradu sponzorira Barcaffe.
