U prostorijama Zavičajnog muzeja grada Biograda predstavljena je knjiga poezije "Tri suze" autorice Jasenke Medvedec. Riječ je o drugoj po redu samostalnoj zbirci ove autorice koja se predstavlja stihovima u kojima su, kako piše u recenziji, sadržani svi susreti i rastanci, poštovanje i razumijevanje, povjerenje i ljubav, ali i sumnja i mržnja, spletke i laži
Stihovi su to koji se lako čitaju i lako pamte, a pažljivom
slušatelju ili čitatelju neće promaknuti njihova suptilna poruka
ali i snaga riječi. Dobro da je tako, kako inače glasi i naslov
jedne od njezinih pjesama iz ove zbirke koju donosimo:
“Oluje su prošle moru se vraćam, oseku udišem, bonacu slažem,
dobro je da je tako. Ali ne vole svi mir i bonace pa se blatom i
kamenjem nameću, u ljušturi se svojoj poput kamenice stapam s
morskim dnom. Bit će da ih lom svjetlosti vara, privid stvara…I
dobro je tako. Jer me ni jedan kamen nije dotakao, a blato…pa
ono se otopi. Ne brinem ja za njihovo blato, ne brinem ja za
njihov kamen, to je njihovo, val me na obalu nježno donese i
krećem dalje. JA U OVOM SVIJETU SVOJ SVIJET STVARAM, svoju bit
nalazim. I dobro je tako. Kroz tamnoplavo sunčeva zraka se zlati,
teku moji ljubičasti sati. Dobro da je tako i DOBRO DA JE
TAKO.”
O samoj autorici Jasenki Medvedec valja kazati da je poeta u srcu
i duši, dokazala je to svojom prvom samostalnom zbirkom pjesama
“More u mojim očima”, tiskanom protekle godine. Odmah nakon toga
slijedi i druga pod nazivom “Tri suze” koja je već do sada
promovirana u više gradova diljem Lijepe naše.
Inače sa svojim radovima zastupljena je u preko dvadeset zbornika
poezije u Hrvatskoj i izvan nje, sudjelovala je na brojnim
smotrama i poetskim večerima, a jedna od njezinih pjesama “Gda
Martinje dojde” uglazbljena i izvedena na festivalu u Pitomači. I
trebalo bi puno prostora za nabrojiti sve njezine nastupe,
nagrade i priznanja, no kako pjesma govori više od svih naših
nabrajanja, evo jednog lijepog stiha za kraj:
“Svi smo posebni, Jedinstveni, Poput snježnih pahulja. Lebdimo,
Pahulje i oblaci, Nebeske harfe zasviraju, Srodne duše se u noti
spoje, Piano poje. Krešendo, Ljubav nas ugrije, otopi, Postanemo
kap, Isparimo, nestanemo…”
Nadodajmo sam da je predstavljanje ove zbirke pjesama u
Zavičajnom muzeju otvorio ravnatelj muzeja Draženko Samardžić, a
autoricu je predstavila i stihove uz nju čitala Slavica Jeličić.
Svoj doprinos čitavoj ovoj večeri dalo je i filipjansko Kulturno
umjetničko društvo “Sveti Roko”, koje je izvelo niz poznatih
pjesama iz njihovog bogatog repertoara.
