"Solidarity walk 4 km/h" ili 3.300 kilometara po izbjegličkoj ruti, naziv je multimedijalnog putopisnog predavanja koje je u biogradskoj Gradskoj knjižnici održao Goran Blažević. Krajem 2016. godine Goran Blažević krenuo je na put tijekom kojeg je hodao od Petre u Jordanu do rodnog Umaga, noseći poruku mira i solidarnosti
Iskustva sa svog petomjesečnog hodanja pretočio je u knjigu pod
nazivom “Svilim”, a što na jeziku beduina znači nosilac mira. Na
tom putovanju mira prehodao je Jordan, Palestinu, Izrael, Cipar,
Tursku, Grčku, Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku s
namjerom da prati puteve po kojima su se kretale izbjeglice iz
Sirije i Iraka.
“Ovo je priča koja govori o hodanju i mojim putovanjima
pješice. Moji koraci prate stare povijesne rute, povezuju dvije
točke na karti i posjećuju značajna prirodna i kulturna područja.
Hodanje mi nudi mogućnost boljeg upoznavanja sebe i svijeta koji
me okružuje“, kaže Blažević, jer na tim putovanjima
“susrećeš ljude, stječeš različita iskustva, ali
najbitnije je što, dok hodaš imaš priliku putovati i unutar
sebe“.
Na ovaj pothvat Goran se uputio s ciljem da upozori na probleme
koje danas susreću izbjeglice, kao i na apsurdnost zidova na
granicama i zatvorenosti Europljana, punih predrasuda prema
ljudima koje drže drugačijima od sebe.
“Ja međutim na ovome putovanju nisam imao nikakvih
neugodnih iskustava, kaže on, čak naprotiv svi su me iznimno
ljubazno dočekali, prihvatili, dali hranu i spavanje, bez previše
riječi i filozofiranja. Sve zemlje koje sam prehodao iskazale su
mi doista posebnu gostoljubivost. Na žalost, ta je gostoljubivost
postaje sve manja, kako sam se bližio kući”, kazao je
Goran Blažević.
Svoje etape na putovanju Goran je objavljivao u blogu pod nazivom
“Svijetom bez žurbe”, a sve na koncu spojio u knjizi “Svilim”,
koju svakako vrijedi pročitati. Brojna iskustva i susreti u
zemljama i gradovima koje je propješačio, govore kako su svi, pa
i same izbjeglice u izbjegličkim logorima koje je susretao, bili
spremni pomoći jer “ni ja, poput njih često nisam
znao gdje ću spavati i hoću li, kada i gdje jesti. No, za
razliku od njih ja sam uvijek imao izbor. Prekinuti sve i vratiti
se doma. Oni na žalost nemaju izbor“, kazao je između
ostalog Blažević.
