Novi roman hrvatske kritičarke, dramaturginje, teatrologinje i spisateljice Mani Gotovac "Ćutim te", predstavljen u četvrtak navečer u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, poziv je na ljubav i iskrenost, a u njegovu je središtu svečanost života, rekao je psihijatar Milan Košuta.
Predstavljanje romana počelo je tako da je na brojnu publiku
‘pala kiša ružinih latica’ kojima, posvjedočila je autorica, i
počinje roman, koji je ove godine objavila je zagrebačka
nakladnička kuća Profil.
Košuta: Mani je poput Marijana Beneša – nokautira nas
Košuta je usporedio Mani Gotovac s poznatim boksačem Marijanom
Benešom koga smo, rekao je Košuta, svi gledali čekajući kada će
nokautirati protivnika kojega je uvijek dočekivao raširenih ruku
i gledajući ga u ringu u oči, dobio bi udarce a onda bi ih čisto
uzvratio i svladao protivnika. Priznao je da je knjiga Mani
Gotovac koja, rekao je, piše o obitelji suptilno, mudro, detaljno
i poučno, i njega nekoliko puta nokautirala.
Jer, istaknuo je, Mani ide do srži bez kompromisa i kaže – ili ću
zadržati sebe ili ću umrijeti, hrabro stupa u odnos bez kojega,
ustvrdio je Košuta, u životu nema ništa, bez obzira na to je li
riječ o braku ili situaciji na poslu. Kako je rekao, knjiga
postavlja puno pitanja, ali ne daje puno odgovora, a u svakom
slučaju ju karakterizira autoričin poziv na ljubav i iskrenost.
Pri tomu je, smatra Košuta, Mani istodobno i psihoterapeut koji
obuhvaća sve bitne ljude 20. stoljeća – Freuda kada kaže da
čovjek teži za ugodom, Adlera koji kaže da je čovjeku potrebna
moć, Junga za kojega je čovjek zapravo religiozno biće i Frankla
koji kaže da čovjek teži za smislom.
Autorica pak, odnosno dijete u njezinu romanu kaže: “Ljudi moji,
a možda je smisao života stalno tražiti smisao”, s čime se Košuta
slaže. Jer, rekao je, zašto smisao života ne bi bio stalno
traženje dobra. Osvrnuo se na svoju dugogodišnju psihoterapijsku
praksu i rekao kako u posljednje vrijeme govori samo jednu
rečenicu: “Ljudi moji, kada se ujutro probudite i obavite
jutarnji ritual, može se napraviti samo jedna stvar, a to je
slobodna čovjekova volja – mogu se odlučiti ili ću potražiti
dobro ili ću ‘prčkati po zlu'”.
Složen, slojevit i dubok roman koji podrazumijeva
suosjećanje
Spisateljica Irena Matijašević smatra kako je riječ o složenom,
slojevitom i dubokom romanu koji je najbolje početi raščlanjivati
od naslova gdje taj “Ćutim te” nije nimalo slučajan i ujedno je
jedini autoričin naslov koji ima “te” i prva “ti”, a ne “ja”
poruka. Jer, dodala je, mi lako proizvodimo “ja” poruke, a one
“ti” su daleko rjeđe.
Matijašević je istaknula kako je naslov potpuno pogođen jer
“ćutim te” je na neki način možda dublje od “volim te”, što može
podrazumijevati erotsku ljubav, a “ćutim te” podrazumijeva
suosjećanje što je ključna tema ovog romana. Jer, kako to
pokazuje fabula, roman se ‘otvara’ samoubojstvom djevojčice –
mlade djevojke; kompozicijski je roman usmjeren na to da prati
kako taj suicid djeluje na obitelj. U drugome dijelu romana su,
uvjetno rečeno, posljedice toga suicida na užu obitelj i njihova
prva neposredna reakcija, a treći, završni dio romana, tri godine
poslije samoubojstva, pokazuje dugoročne posljedice.
Žanrovski je roman djelomice i roman o odrastanju vrlo
senzibilnoga djeteta, detektira razloge suicida i pokazuje jednu
istraumatiziranu obitelj, rekla je Matijašević. Spomenula je kako
autorica na jednom mjestu kaže, suprotno Tolstoju, “kako su sve
obitelji nesretne na isti način i nesreća izgleda isto u svakoj
obitelji.”
Roman je, ocijenila je, kompozicijski i dramaturški dobro
riješen, Mani je majstor i ne zanemaruje aspekt napetosti radnje
jer do kraja ne znamo razlog zašto se djevojčica ubila, a na
kraju otprilike saznajemo koji je bio razlog, a ako ne baš
razlog, onda neposredni okidač. To je incest između djevojčice i
njezina polubrata koji je u tekstu, rekla je Matijašević,
suptilno obrađen i događa se kao gotovo prirodan ishod njihova
odnosa. Jer, ono što je djevojčicu zapravo otjeralo u
samoubojstvo je manjak empatije i zanemarivanje u
obitelji.
Dvojbe oko naslova romana – tuga ili melankolija
Autorica je pak posvjedočila kako je razmišljala da naslov romana
bude tuga jer, rekla je, postavlja se pitanje što učiniti kada te
tuga ne napušta. Druga opcija za naslov bila je melankolija, no
smatra da bi taj naslov bio preuzetan ako se sjetimo
“Melankolije” glasovitoga Albrechta Dürera.
Ipak, istaknula je, melankolija je stvarno stanje u knjizi, a
ona, rekla je, “nije ništa drugo no radost što još uvijek možemo
biti tužni”.
O knjizi su govorili i književnik Ivica Prtenjača i urednica
Adriana Piteša, a ulomke iz romana čitala je dramska umjetnica
Judita Franković.
