Sutra, 29. 8. zatvara se revija Teatra VeRRdi NOSI SE predstavom Čudnije od raja, Gledališča Glej iz Ljubljane, u velikoj dvorani KLZ, u 21.30.
Predstava se igra na hrvatskom jeziku. Prije predstave, u 20. 30,
u dvorištu Kazališta lutaka Zadar bit će upriličena
promocija knjige Bojana Gagića, “Možda je ovo moj grad” u
izdanju studia Artless. Modreratorica je Stanislava Nikolić
Aras.
U protekla četiri dana imali smo prilike vidjeti vrhunske
predstave: Othello: nezakonita liturgija, Teatra VeRRdi, u režiji
Zlatka Pakovića, To nismo mi to je samo staklo Ivane Sajko, u
produkciji Ruper i teatra ITD, zatim fantastičnog Vladu
Keroševića s Krojcerovom sonatom. Nadamo se sljedeće godine još
bogatijem programu.
O predstavi:
Prije dvije godine Marko Požlep kao vizualni umjetnik krenuo je
na prvi pogled čudnu turneju: s pijanistom Igorom Feketijem po
staračkim domovima u državama bivše Jugoslavije. Korisnicima
domova-umirovljenicima izvodili su niz jugoslavenskih glazbenih
hitova iz 50tih i 60tih godina.
Čudnije od raja dokumentarni je performans; nešto između
koncerta, putopisa i druženja. Predstava govori o starenju,
zajedničkim i osobnim sudbinama, o ponovnom uspostavljanju
razrušenih odnosa u zajednici. Govori o generaciji koja je u
zajedničkoj državi proživjela cijeli životni vijek i onima koji
su u Jugoslaviji živjeli samo u ranoj dobi. O čovjeku i njegovoj
vječnoj želji za promjenom, nevjerojatnoj sposobnosti za
izgradnjom i napredovanjem ali i razaranjem. Govori o Marku i
svima nama. Čudnije od raja jedinstvena je prilika za susret s
karizmatičnim Markom i njegovim originalnim i hrabrim
projektom!
Gledališče Glej
Požlepov projekt Čudnije o raja sadržajno i estetski doprinosi
razumijevanju procesa društvenog (i utopijskog) gubitka
jugoslavenske kulturne memorije.
Rok Bozovičar i Anja Lobnik
Radio Študent
O promociji knjige
Možda je ovo moj grad je zbirka kratkih poetskih zapisa
multimedijalnog umjetnika Bojana Gagića nastalih u razdoblju od
1987. do danas, povremeno objavljivanih u časopisima Quorum,
Zarez i Fantom slobode. Iako se Gagić u svom stvaralačkom radu
ponajviše bavi zvukom i prostorom, čitav niz godina u pojedinim
situacijama, odabire riječ kao sredstvo izražavanja. Upravo je iz
tih povremenih izleta u svijet literarnog nastalo njegovo prvo
knjiško izdanje koje objedinjuje odabrane kratke zapise,
nastajale nesustavno i neplanirano u razdoblju od tridesetak
godina. U svojim zapisima ocrtava različite doživljaje sebe,
okoline i društva, bliskih osoba i stranaca, prošlosti i
sadašnjosti, bilježeći, među ostalim, urbane slike
post-socijalizma, slike s putovanja, odrastanje i čekanje, ali i
usputnu poeziju. U skladu s multidisciplinarnošću svoga pristupa
umjetnosti i stvarnosti, Gagić zapisima pridružuje i niz
autorskih, crno-bijelih fotografija, koje podcrtavaju i
zaokružuju postavljeni ambijent zapisa.
