Kazalište Ulysses 12. kolovoza premijerno će izvesti predstavu 'Doručak šampiona', u kojoj će se mladi redatelj Aleksandar Švabić baviti najvećom boksačkom legendom bivše Jugoslavije. Do neki dan predstava je nosila naziv 'Mate Parlov', no u zadnji čas udovica pokojnog boksača nije dozvolila korištenje imena pa brijunska ekipa predvođena Duškom Ljuštinom inzistira na tome da je riječ o predstavi koja je samo inspirirana njegovim životom.
Predstava nastaje u koprodukciji s Bitef teatrom iz Beograda, a
na tom međunarodnom projektu okupila se jaka
ekipa: legendarnog boksača glumit će Slavko Štimac, tekst je
napisala grupa autora – Tomislav Zajec, peterostruki dobitnik
Držića i dramaturg kazališnog hita ‘Črna mati zemla’, Aleksandar
Radivojević, jedan od najkontroverznijih balkanskih scenarista
(njegov scenarij za ‘Srpski film’ izazvao je polemike),
nagrađivana dramatičarka Olga Dimitrijević i mladi dramatičar
Dimitrije Kokanov – dramaturginja je Nataša Rajković, dok se
za pokret brine koreograf Staša Zurovac, autor scenografije je
likovni umjetnik Davor Sanvincenti, a glazbu je skladao Damir
Urban. Redatelj je mladi Aleksandar Švabić, a dio ekipe za
tportal je prije koji dan, dok je predstava još nosila ime
slavnog sportaša, otkrio kako rade i na koji ih je način
inspirirala životna priča boksačkog šampiona.
Na pitanje kako je došao na ideju da radi predstavu inspiriranu
Matom Parlovom te što je bilo presudno za to da se
pozabavi olimpijskim i profesionalnim prvakom svijeta,
redatelj Aleksandar Švabić kaže da je iz Pule otputovao prije
otprilike 11 godina, međutim nikad se nije do kraja otisnuo
iz svog rodnog grada, Pula je dio njega, jednako kao što je i on
dio Pule.
Aleksandar Švabić: Mate Parlov za mene predstavlja heroja
‘Mate Parlov predstavlja sam sebe, kao što to radi i Pula, ali su
na istom zemljopisnom području rasli jedno vrijeme
zajedno te tako i oni na neki način grade jedan
drugog. To je jedan grad i jedan čovjek, koji su meni bliski i
zanimljivi. Za mene kao rođenog Puležanina Mate Parlov
predstavlja svojevrsnog heroja’, kaže redatelj Aleksandar Švabić,
koji je diplomirao režiju u Beogradu i do sada je surađivao s
nekoliko kazališta, a s Kazalištem Ulysses radi već nekoliko
godina, primjerice kao asistent redatelja, a prošle
godine režirao je ‘Stranca’ Rainera Wernera Fassbindera.
Mate Parlov rođen je u Imotskom, a živio je u Puli, u kojoj je
nakon što se oprostio od boksa 1980. u Los Angelesu vodio
vlastiti kafić Mate, u kojem je sam posluživao goste. Bio je
osam puta prvak Jugoslavije, pet puta prvak Balkana, dva puta
svjetski prvak i jednom europski prvak, a osvojio je i zlatnu
medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Vodio je
buran život. U 60. godini života, nakon dugotrajne borbe s
opakom bolešću, porazio ga je rak pluća.
Neke mečeve gledali smo nebrojeno puta
Zanimalo nas je kako su se pripremali za rad na predstavi, jesu
li istraživali po arhivima, razgovarali s drugim
sportašima ili članovima obitelji?
‘Neko vrijeme smo tražili i analizirali informacije do kojih smo
dolazili. Neke mečeve smo gledali nebrojeno puta i još ih
gledamo. Do ove faze rada na predstavi nismo stigli doći do
obitelji, ali smo upoznali mnogo njegovih prijatelja i poznanika.
Kad smo nekoga sreli, bilo je dovoljno reći ‘Mate Parlov’ i tema
bi se sama otvorila. Parlov je zanimljiv i kao ličnost i kao
čovjek’, kaže redatelj Švabić.
Kako su pristupili njegovoj živopisnoj ličnosti, prate li
biografske podatke, kako grade predstavu?
Naime Parlov je tijekom tih svojih 13 zlatnih godina
dostigao nevjerojatnu slavu. Svaki dan je dobivao brojna pisma, a
najčešće su mu pisali mladi, koji su mu se divili, ali i boksački
fanovi koji su bili oduševljeni njegovom posebnom tehnikom, te
djevojke. Nakon svake pobjede stizali bi mu mnogi brzojavi, a
mnogo je puta bio i gost Josipa Broza Tita. Kako su tada pisale
novine, navijači su ga dočekivali 50-ak kilometara prije Pule i
slijedili sve do Arene, u kojoj mu je bio priređen svečani
doček. On bi u znak pozdrava dizao ruke, češće
ljevicu, kojom je, kako je znao reći, uvijek obavljao 99
posto posla, a zatim bi finiširao desnicom. Nakon povratka s
Olimpijade u Münchenu dočekali su ga gotovo svi njegovi
sugrađani, a Tito mu je poklonio ručni sat.
‘Predstavi sam pristupio kroz dva modaliteta; prvi su činjenice
koje su svima poznate, a drugi ono što Parlov predstavlja u široj
svijesti ljudi, u kojoj je postavljen kao mitska ličnost’,
nastavlja Švabić, dodajući da su autori pisali tekstove iz
svojih gledišta, odnosno temeljeći ih na informacijama koje
su sami izabrali.
‘Piscima je bilo zadano vrijeme i mjesto radnje, a zatim tim
segmentima, odnosno cjelinama manipuliramo, tj. montiramo ih kako
bismo izgradili, tj. materijalizirali mapu osobe kojom se
bavimo. Tomislav Zajec je pisao o njegovu djetinjstvu, o
dolasku u Pulu i početku ljubavi prema boksu, Aleksandar
Radivojević je pisao scenu koja se događa u svlačionici prije
meča u Münchenu, a Dimitrije Kokanov scenu u istoj svlačionici,
ali nakon meča. Olga Dimitrijević je pak napisala scenu u kafiću
Mate Parlova iz pozicije djevojke koja je znala za njega i za
njegovo vrijeme kao za mit, ali ga nije susrela. Dramaturginja
Nataša Rajković dramaturški povezuje sve te tekstove, a
zatim još tijekom proba radi na raznim dramskim zadacima na
zadanu temu te i taj materijal sklapa u cjelinu’, objašnjava
Švabić.
Parlov je bio vrlo intrigantna osoba, nedokučiva i u svakom
slučaju višeznačna
Tomislav Zajec kaže da je u dogovoru s redateljem Aleksandrom
Švabićem trebao pokušati istražiti i dramski oblikovati sliku ili
nekoliko njih iz razdoblja djetinjstva Mate Parlova.
‘Sam je Parlov, kao što to potvrđuje i javna predodžba o njemu,
bio vrlo intrigantna osoba, nedokučiva i u svakom slučaju
višeznačna. O njegovu privatnom životu zna se zaista vrlo
malo tako da sam nakon istraživanja pokušao prije svega osjetiti
njegovu poziciju autsajdera koji kao dijete iz rodnih Ričica
odlazi živjeti u grad. A zatim i prvotni interes za boks, koji je
u Matinu životu od početka imao svojevrsne elemente mitskog
ili metafizičkog. Mislim da je upravo zbog tog izmicanja oku
javnosti, koje je išlo paralelno s nenadmašnim sportskim
uspjesima i rezultatima, Mate Parlov figura koja i danas izaziva
interes i postavlja brojna pitanja. On je uvijek istovremeno
boksač i pjesnik te mislim da upravo u tom neobičnom
dualitetu treba tražiti prostor za interpretaciju Parlova kao
dramskog lika’, objasnio je Zajec.
Na upit što njemu, odnosno mlađim generacijama, danas
znači Mate Parlov te dive li se njegovim uspjesima,
Švabić je odgovorio da su lik i djelo Mate Parlova poznati
mlađim generacijama onoliko koliko su starije generacije htjele
da im budu poznati, kao što se to dogodilo s mnogo drugih
plemenitih ličnosti i događaja iz naše bliske povijesti.
‘Meni osobno znači divan primjer ljudskog bića’, rekao je Švabić.
