Ravnateljica Narodnog muzeja Zadar, gđa. Renata Peroš je istakla kako je Bilosnićeva izložba upriličena i za nadolazeći Međunarodni dan muzeja
U Gradskoj loži Narodnog muzeja Zadar, najreprezentativnijem
zadarskom izložbenom prostoru postavljena je Mala retrospektiva
slika Tomislava Marijana Bilosnića, a u povodu njegove 70.
obljetnice života i 50. obljetnice uspješnog umjetničkog rada,
kao književnika, slikara i umjetničkog fotografa. Ovom prigodom
Bilosnić je izložio sedamdeset radova iz devet svojih već
poznatih slikarskih ciklusa “Metamorfoze”, “Cvijeće
ravnokotarskih vila”, “Mediteranski pastel” “33” “Lica i maske”,
“Križni put”, “Pollockova svjetlost”, Duhovi sa zadarskog foruma”
i “Povratak tigra”.
Ravnateljica Narodnog muzeja Zadar, gđa. Renata Peroš je istakla
kako je Bilosnićeva izložba istodobno upriličena i za
nadolazeći Međunarodni dan muzeja, koji se obilježava 18.
svibnja, a koji kao temu ima neizrecivo u Muzejima. Bilosnić
punih 50. godina uporno i trajno umjetnički radi na neizrecivom
pokušaju i ostvarenju da svakim svojim novim djelom rješava novi
umjetnički problem. U dogovoru s umjetnikom izložba je
postavljena za 6. međunarodni znanstveno-književni kolokvij
Zadarski književni krug (3. svibnja 2017.), a formalno će biti
otvorena i istodobno zatvorena na završetku ovogodišnjeg
Međunarodnog dana muzeja (18. svibnja 2017.).
Kao slikar Tomislav Marijan Bilosnić (alias Sebastijan Bit)
priredio je u zemlji i inozemstvu osamdeset samostalnih izložbi
monotipija, pastela, crteža, ulja i fotografija; objavio je sedam
slikarskih monografija: “Metamorfoze”, “Cvijeće ravnokotarskih
vila”, “33”, “Pllockova svjetlost”, “Maske i lica”, “Mediteranski
pastel”, ”Duhovi sa zadarskog Foruma”, te fotomonografiju
“Skriveno kameno blago”, kao i pjesničke monografije s A.
Stamaćem, Z. Tomičićem i Mijom Bijuklićem Mišom. O njegovom
slikarskom opusu pisali Tonko Maroević, Ive Šimat Banov, Đuro
Vanđura, Iva Korbler, Antun Travirka, Vlado Bužančić, Andro
Filipić, Vinko Srhoj, Ervin Dubrović, Ivo Fadić, Helena Roguljić,
Sanja Knežević, Nevnka Nekić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi. Član
je HDLU Zadar, a bio je bio i predsjednik Skupštine HDLU Zadar.
Dobitnik je Zlatne plakete za fotografiju na 15. međunarodnoj
izložbi fotografije ”Otok i more”, kao i Zlatne plakete za
slikarstvo na 2. međunarodnoj likovnaoj izložbi vjerskih motiva
“Sveti otok” (Holy Island).
Govoriti o slikarskom opusu Tomislava Marijana Bilosnića jednako
je teško kao i definirati cjelokupnost njegova književnoga djela.
Kako sam počesto napominje da svakom svojom novom knjigom
pokušava riješiti novi umjetnički problem, isto bi se moglo reći
i za njegovu likovnost. Gotovo da nema slikarske tehnike uz
umjetničku fotografiju u kojoj se TMB nije okušao. Likovnošću se
počeo baviti objavljujući još kao dvadesetogodišnji mladić svoje
crteže u časopisima, pa je već na početku svoje likovne karijere
dobio treću nagradu za karikaturu. Zatim se kasnih 70-ih i ranih
80-ih godina okušao u tehnici monotipija, crno-bijelih i
kolorističkih slojevitih hvatanja obrisa biografskih i
autobiografskih “lica i maski”. Sudeći po tome na kojim i kakvim
su sve materijalima otisnute njegove monotipije, očito je da je
ovoj zahtjevnoj tehnici Bilosnić pribjegao braneći se od
neimaštine likovnoga pribora. Stoga ih krase buntovne
karakteristike – brzina pokreta, gipkost ritma u izvlačenju
portreta, koloristička igrivost u ponavljanju motiva. Zreliju
njegovu slikarsku fazu karakterizira rad u suhom pastelu, tehnici
koja je dominanta cjelokupna njegova slikarskoga izraza. U suhom
pastelu nastao je cijeli niz Bilosnićevih slika pejzažnih
motiva danas sjedinjenih u ciklusima “Mediteranski pastel” i
“Cvijeće ravnokotarskih vila”. Posve nov i drukčiji Tomislav se
Marijan Bilosnić u početnim godinama novoga stoljeća pokazao
svojim snažnim ciklusima ulja na kartonu. Postmodernističkim
citatnim ciklusom “Pollockova svjetlost” Bilosnić je zapravo
učinio avangardni, apsolutno novi preokret svoga slikarskog
izraza. “Skidajući” Pollocka ogolio je i svoju vlastitu
umjetničku bit. “Pollockova svjetlost” nosi snagu njegove poeme
“Krik”, a filozofiju poetskoga ciklusa “Tigar”. Koloristička
snaga i disciplinirana razuzdanost geste ove Bilosnićeve
slikarske faze nagovijestila je nov zaokret njegova umjetničkog
traganja. U tom je smislu virtuozno sjedinjenje pjesničke riječi
i slikarske geste TMB ostvario ciklusom “Duhovi sa zadarskoga
Foruma”. Stvarajući novu zavičajnu mitologiju sakrivenu u davnim
praliburnskim genetskim ostacima, Bilosnić je stvorio intimne
uzorke novih arhetipova, simbola, snoviđenjskih prikaza. Stoga bi
se poetika njegova umjetničkog stvaralaštva doista dala sažeti u
posljednjim rečenicama Ive Šimata Banova kojima zaključuje
zapažanje o Bilosnićevim “Duhovima…” – “I u ovome kao i u svemu,
mlakost je za Bilosnića bila i ostala najvećom ljudskom slabošću.
Ništa bez strasti. Ništa bez ludosti. Normalan ne stvara
ništa.”
