Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti preuzela je ostavštinu hrvatskog književnika i političara dr. Ante Tresića Pavičića
Književnu ostavštinu darovala je njegova
obitelj i nalazit će se u Arhivu HAZU u
Zagrebu, priopćeno je iz Akademije.
Akademija je preuzela rukopise pjesama, romana,
pripovijedaka, putopisa, kao i rukopis epa Gvozdansko,
najopsežnijeg epa hrvatske književnosti sastavljenog od 21.406
rimovanih deseteraca u 32 pjevanja posvećenog junačkoj obrani
Gvozdanskog od osmanlijske opsade 1577. U ostavštini su i
rukopisi osobnih razmišljanja dr. Ante Tresića Pavičića o
političkim zbivanjima vezanima za hrvatska i svjetska zbivanja.
Ante Tresić Pavičić rodio se 10. srpnja 1867. u Vrbanju na Hvaru,
a umro je 27. listopada 1949. u Splitu. Pisao je pjesme (Glasovi
s mora jadranskoga, 1891.; Nove pjesme, 1894.; Djuli i sumbuli,
1900.; Sa kninske tvrđave, 1902.; Valovi misli i čuvstava, 1903.;
Sutonski soneti, 1904., i dr.), drame s motivima iz nacionalne i
klasične povijesti (Ljutovid Posavski, 1894.; Simeon Veliki,
1897.; Katarina Zrinska, 1899.; Finis Reipublicae, 1902.;
Ciceronovo progonstvo, 1909.; Život kralja Hiruda, 1910.; Katon
Utički, 1911., i dr.), romane i pripovijesti (Sudbina izdajice,
1892.; Izgubljeni ljudi, 1893.; Pobjeda krieposti, 1898.; Moć
ljepote, 1902.) te putopise (Po Lici i Krbavi, 1895.; Po Bosni i
Hercegovini, 1896.; Po moru, 1897.; Poleti okolo Biokova, 1902.;
Po Ravnim kotarima, 1906.; Preko Atlantika do Pacifika,
1907.).
Ep Gvozdansko tiskan je posmrtno, 2000., a Tresić Pavičić pisao
ga je od 1937. do 1940. obuhvativši njime cijelu hrvatsku
povijest do 16. stoljeća. Pjesnički vrhunac dosegnuo je sjetnim
impresionističkim ugođajima kojima nadmašuje prigodničarsku,
politički i filozofski intoniranu, uglavnom utilitarnu poeziju, a
danas je najcjenjeniji kao putopisac. Zapažanja s putovanja od
Hrvatske do sjevernoameričkoga kontinenta temelji na tradiciji
starijega hrvatskog pjesništva (Petar Zoranić i Petar
Hektorović), ali i svjetskih klasika (Horacije, Vergilije,
Dante). Djelujući uglavnom u razdoblju moderne, najvrednija
ostvarenja postignuo je u zatvorenim i vezanim lirskim formama,
prethodeći Vladimiru Nazoru, Antunu Gustavu Matošu i Vladimiru
Vidriću.
Kao pravaš 1906. je izabran za zastupnika u Carevinskom vijeću u
Beču, a u razdoblju od 1919. do 1927. bio je veleposlanik
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Madridu i
Washingtonu.
Ugovor o darivanju arhivskog gradiva potpisali
su glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan
i snaha dr. Ante Tresića Pavičića Vesna Tresić
Pavičić u Splitu 8. ožujka. Akademik Rudan ugovorom se
obvezao da će, prema želji darovateljice, znanstveno i stručno
obraditi i analizirati darovanu građu, zajedno s upraviteljem
Arhiva HAZU dr. sc. Marinkom Vukovićem i drugim zainteresiranim
znanstvenicima, navodi se u priopćenju.
