Scenografija, te vizualni doživljaj predstave, predstavlja znatan pomak u dosadašnjim uprizorenjima Hrvatske kazališne kuće Zadar, otvarajući sve više put multimediji kojom se može itekako začiniti predstava te razbiti moguća monotonija
Druga predstava u zadarskoj produkciji, u okviru ovogodišnje dramske sezone Hrvatske kazališne kuće Zadar, odigrana je sinoć, u velikoj dvorani HKK Zadar.
Pretpremijera, a ujedno i hrvatska praizvedba drame ‘Željezo’, prema tekstu škotske spisateljice Rone Munro, naišla je na izvrsne reakcije zadarske publike.
Mladoj zadarskoj redateljici Maji Šimić, ovo je prva predstava i diplomski rad na studiju režije u Beogradu, a nakon ovako izvrsnog debija, zasigurno će uslijediti i brojni drugi uspješni projekti u budućnosti.
‘Željezo’ se bavi teškim, gdjekad i mučnim odnosom između majke (Jasna Ančić), koja je 15 godina zatočena u strogo čuvanom zatvoru, te kćeri koja ju nakon toliko godina pronalazi i pokušava joj pomoći (Csilla Barath Bastaić).
U iscrpnim, i emocijama nabijenim dijalozima, Jasna Ančić je ponovo zablistala u ulozi snažnog ali naposlijetku ipak slomljenog duha, dok Csilla Barath Bastaić, kao izgubljena, i u više segmenata nesretna kćer, koja želi pomoći majci, ali također i sebi, uspješno izbjegava opasnost ‘preglumljavanja’ i iznosi jednako dobro oblikovan karakter uloge koju tumači.
Premda u manjim ulogama, kvalitetno su nastupili i Mirko Šatalić, te Sanja Zalović, kao čuvari zatvora, koji, povučeni u crni vrtlog zatvorskog beznađa, zamjenjuju humanost i suosjećajnost hladnom surovošću i okrutnošću.
Scenografija, te vizualni doživljaj predstave, predstavlja znatan pomak u dosadašnjim uprizorenjima Hrvatske kazališne kuće Zadar, otvarajući sve više put multimediji kojom se može itekako začiniti predstava te razbiti moguća monotonija.
