Paradoks nad
paradoksima događa se u cijelom svijetu, a mene zanima posebno Hrvatska, u
(relativno) novim načinima javnog komuniciranja. Strašno je to što se zbiva.
Nedokučivo, ili, pak dokučivo raznoraznim interesnim lobijima u svim našim
medijima!? Tiskovnim ili elektronskim, svejedno. O čemu je riječ?
Naime, svaki
dan pratim sve hrvatske tiskovine te internetske portale. S pažnjom, očekujući
da urednici ne objavljuju vijesti, događanja ili komentare s obzirom kojoj su
“političkoj strani” u našoj zemlji privrženi. Ali to je konstantno ideološki
ciljano. Svatko drži svoje. Čitam svakojake komentare koji su naslonjeni na,
uvjetno, “lijevu ili desnu političku misao” na portalima od ljudi koji to
čitaju na ponuđene tekstove.
I, tu se javlja bitan problem
za hrvatsko društvo u cjelini. Ma, toliko PSOVKI, uvreda, poniženja za novinare
čiji se tekstovi ili komentari objave na internetskim portalima u naknadnim
komentarima čitatelja nema nigdje na svijetu kao kod nas!
Zašto je tomu tako? Nije lako
objasniti bez pomoći sveznajućih sociologa i psihologa, koje će neka radijska
postaja ili televizija dovući u neku emisiji na pola sata da popuni dnevni
program, taj problem hrvatskoga društva. U redu je kritika, posebno je novinaru
potrebna! Ali, prava kritika. Konstruktivna. Čemu psovke i uvrede na članak
novinarke ili novinara ako ne napiše ono što bi gostujući “čitajući komentator”
na nekom portalu želio pročitati? Čemu!? Zašto onda, pogotovo novinarke,
vrijeđati??? Zašto? Ako je psovka sloboda izražavanja onda sam i ja Rus!
Odgovor na ovo pitanje ima jaku težinu i možda
će neki okrugli stol na njega dati pametan zaključak, no činjenica jest da u
hrvatskom (a nas to zanima, zar ne?) internetskom krugu “ljudi komentatori”
predstavljaju sami sebe. Anonimni!!! Koji će se, da paradoks bude još veći,
pretpostavljam, uvijek javljati kao najveći čuvari SLOBODE GOVORA I OČUVANJA
DEMOKRACIJE!!!
Pa nije valja demokracija da možeš svaku novinarku ili novinara
(anonimno!!!) psovati i vrijeđati ako se nekome ne sviđa neka napisana
rečenica. Gdje ćemo doći kao narod!? Valjda kod nas svatko misli da može biti
novinar i “pisati” komentare na internetskim portalima. I onda je “faca” u svom
kafiću pa se time hvali školskim kolegama!
U svakom slučaju nigdje nije
problem internetskih portala za “komentare” nego Hrvatskog sabora koji bi što
prije morao donijeti zakone da u bilo kojem mediju ne smije biti vrijeđanja i
psovki prema bilo kome. Novinar ima pravo na svoju misao jer od toga živi. Lako
je u današnje doba sjesti uz računalo, na brzinu na radnom mjestu, pročitati
neki članak i onda iskaljivati svoje frustracije. Uz uvrede novinarima! Dokad!?
Pri čemu ne treba niti
odbaciti činjenicu da su do pojave interneta urednici tiskovnih medija sami
odlučivali koje će pismo čitatelja biti objavljeno. Njima na dušu. No, niti u
jednom članku koje su čitatelji poslali NIKAD nije objavljena niti jedna psovka
ili uvreda novinara u vulgarnom smislu.
Zato, valja, obratiti pažnju
na poruke na internetu. Svi mi. Lako je HTV-u. Oni odmah kažu da se poruke
uvredljivog sadržaja neće objaviti. I neće. Ali, ne mora zato internet nekom
“komentatoru” biti mjesto na kojem će kriviti novinare da su mu krivi što nema
posao.
Isto važi i za novinare. Ne
bojte se, nitko iz Hrvatskog novinarskog društva neće zaštititi novinare na
portalima. Takvi novinari za njih ne postoje. Oni, iz HND-a, trebaju sebi i
nikom drugom. A, problem “komentara čitatelja” uz vrijeđanje novinara na
internetu prepisat će u nekom dopisu – Vladi. To je sigurno. I bezbolno za
njih.
Nažalost, nitko se, u ovom
trenutku ne pita što će biti s hrvatskim novinarstvom za sljedećih desetak
godina. Prognoza – 0:0! Neće biti produžetaka kao u hokeju.
