
'Michelangelo Buonarotti' predstava je koja je u potpunosti definirana atmosferom koja je postignuta scenskom maštom i glazbom
Avangardno dramsko djelo Miroslava Krleže u izvedbi Kazališta lutaka kombinacija je koja sama po sebi odaje ambiciozan i možda nemogući pothvat. U režiji Dražena Ferenčine zadarski lutkari pokazali su kako sjajno realiziraju zamršeno i simbolično Krležino dramsko pletivo. Ovo je predstava o kojoj će se još dugo pričati.

Dominik postao Sikstina
Crkva Sv. Dominika sinoć je tako postala Sikstinska kapela, a Zlatko Košta nemiran i nezadovoljan genij talijanske renesanse, umjetnik posvećen svojim bojama, izmučen demonom sumnje u vlastitu kreaciju.
Michelangelo je razočarani vjernik koji živi na skelama, radeći na ‘Danu gnjeva Gospodnjeg’. Proganjaju ga snovi, more, fantomski glasovi, a među njima najznačajniju ulogu ima Nepoznati – Juraj Aras u svom najmračnijem, ‘mefistofeles’ izdanju.
‘Michelangelo Buonarotti’ predstava je koja je u potpunosti definirana atmosferom koja je postignuta scenskom maštom i glazbom, pa su tu ogromni miševi, Pauk, Crv iz ormara, a iz gromade kamena izlazi božanstvena Laura/Beatrice.
Nadrealni kaos Michelangelova svijeta
Nečastivi je nemilosrdan dok Michelangelu pokušava nametnuti spoznaju o ljudima koji nisu bolji od divljih životinja, o ljudima koji se zapravo ponašaju kao marionete, vođeni žudnjom za bogatstvom, slavom, moći. Rastreseni umjetnik postaje simbol Čovjeka, vječno izgubljena u vrtlogu života u kojem ne može pobjeći od pitanja o društvu, umjetnosti, kulturi, filozofiji i teologiji.
Ne propustiti!
Predstavu pogledajte 20., 21. i 22. listopada u 20 sati

Efektni prizori nižu se kao domino pločice: razuzdana, pijana masa u krčmi nalik je viziji Hieronymusa Boscha; Nepoznati na svodu Sikstine (video projiciran Aras), ubojstvo lijepe Laure (lutka bačena sa stropa), a pojavljivanje Pere Kvrgića u ulozi pape, odjevenog u raskošno ruho i u punoj pratnji crkvenih dostojanstvenika i stražara dojmljivo je upotpunjen mirisom tamjana, pa gledatelj uistinu prati predstavu svim osjetilima.
‘Michelangelo’ je bezvremenska potraga za unutarnjom i vanjskom ravnotežom, a niti koje povezuju nadrealni kaos Michelangelova svijeta i ovoga našeg danas i više su nego čvrste i uvjerljive, pa je uvođenje isječaka iz suvremenih političkih i reklamnih govora sasvim suvišno.
Mojmir Mihatov još jednom je dokazao kako je jedan od najboljih lutkara i scenografa. Treba istaknuti i sjajne kostime koje je izradila Marija Šarić-Ban, a koji su došli do izražaja u scenskim pokretima koje je osmislila Sanja Petrovski.
Kako bi se predstava svidjela Krleži?
Ne možemo znati, no sudeći prema aplauzu i komentarima posjetitelja koji su sat i pol uživali u impresivnoj predstavi, Zadar je ‘Michelangelu’ dodijelio čistu peticu.



