Od hotela Eden, preko zagrobnog svijeta, sve do povratka na Zemlju; priču o ljubavnoj groznici Adama i Eve pratimo u ciklusima koji tvore krug, kao simbol vječnog i nepromjenjivog
Čovjek je Adam, a Žena je Eva. Njima je suđeno da se susretnu, zavole, unište. Vječnom temom odnosa koji je počeo u rajskom vrtu, pozabavio se velikan naše književnosti, Miroslav Krleža, a publika je sinoć premijerno vidjela predstavu ‘Adam i Eva’, u režiji mladog zadarskog glumca, Vinka Radovčića.
Daleko od pitkih komedija koje smo navikli gledati u HNK Zadar, ‘Adam i Eva’ predstava je koja najbolje pokazuje kako se dobar projekt rađa iz ljubavi, talenta i predanosti.
Od hotela Eden, preko zagrobnog svijeta, sve do povratka na Zemlju; priču o ljubavnoj groznici Adama i Eve pratimo u ciklusima koji tvore krug, kao simbol vječnog i nepromjenjivog, poput Ouroborosa, zmije koja guta vlastiti rep – to je odnos muškarca i žene, isti od postanka svijeta. Krug se pojavljuje i kao dio scenografije, a na svojevrstan način vidljiv je i u ponavljanju replika.
Eva se približava Adamu, oboje su zaboravili na prošli život i smrt, njihov je ponovni put zadan višom silom. Kako navodi Pavao Pavličić, ‘Čovjek bi htio da ga netko razumije, a Žena bi htjela da nekome bude inspiracija. Tako su – Krležin je skeptični zaključak – osuđeni na to da se ponovo zbliže i opet jedno drugome nanesu bol’.
Eva Ivane Begović mahnita je u svojoj patnji, ‘živoj rani’, zavodljiva nakon prelaska iz Podzemlja u novu priliku za Prvi grijeh, no predstavu ipak nosi debitant Boško Habuš u ulozi Adama, uvjerljivog u prizorima u kojima eskalira sva sirova snaga i hladnoća kojom je okovano Adamovo nekada ljubavlju obuzeto srce. Transformaciju Habušov Adam doživljava kada se radnja kreće prema naprijed – ili natrag, jer kruži – te kada ponovo pada u ponor privlačnosti, ljubavi od jučer, danas i sutra.
Vinko Radovčić pojavljuje se u ulozi Nepoznatog Nekog, i zapravo je pokretač radnje, bilo da umiruje par u hotelu Eden, bilo da putuje vlakom s Adamom, dojmljivo mračan poput sile koju simbolizira.
Spomenimo i vrlo efektnu plesnu točku Nikoline Dolfić, koja u ulozi Smrti izaziva žmarce, kretnjama koje koketiraju s japanskim butoh plesom i nose određenu nijansu strave i neumoljivosti.
Vremenski kratka, predstava ‘Adam i Eva’ teče u dahu, a sudeći po pljesku kojim je publika nagradila mlade umjetnike, i zadovoljstvu mentorice, glumice Jasne Ančić – pred njima je još puno sjajnih projekata.
