U sklopu Međunarodne ljetne škole hrvatskoga jezika "Zoranićeva arkadija" u Zadru su gostovali supružnici Simić Bodrožić, dvoje mladih književnika koje možemo doživjeti kao reprezente današnje hrvatske književne scene
U opuštenoj atmosferi polaznici škole mogli su doživjeti jednu drugu stranu poznatih autora, predstavljenu osobno, s one strane knjige. Voditeljica Divna Mrdeža Antonina predstavila je supružnike vrlo posebnim tonom:
Nezaobilazna početna točka svakog aktualnog razgovora o književnosti su žalopojke o stanju i budućnosti hrvatske književne scene. Danas, kad su se dokinule mnoge rubrike za kulturu u novinama, kad je dobrih mjesta na kojima se govori o književnosti sve manje – teško je definirati i položaj pisca u Hrvatskoj. Također, uobičajena je žalopojka da pisce niko ne čita. Ipak, da prošetamo po Zadru i spomenemo im bračni par Simić Bodrožić, ljudi bi sigurno znali o kome je riječ, jer su ovo dvoje autora nositelji vizure današnje književne scene, zaključila je Mrdeža Antonina.
Iako različitog književnog izričaja, doživjeti zajedno par Simić Bodrožić posebno je zadovoljstvo. Riječ je o dvoje ljudi koji se bave istim poslom, a pri tom su još i u braku, što je krasna podloga za zabavno i duhovito interpretiranje njihove književne, ali i intimne veze. Kolika je frustracija i zavist dvoje književnika koji su toliko bliski, zanimalo je prisutne.
Dok vam žena s dva djeteta, između obiteljskih obveza kucka dva sata i na kraju izbaci jedan toliko kvalitetan roman – za muža pisca je to velika trauma, šalio se Roman.
Uz ležernu i duhovitu diskusiju, supružnici su predstavili svoje radove. Roman je predstavio Ivaninu knjigu koja je prošle godine uzburkala književnu scenu – roman Hotel Zagorje.
Hotel Zagorje je djelom autobiografski roman, ali prije svega roman koji je literarno relevantan. To je priča o devetogodišnjoj djevojčici iz Vukovara, koja odlazi na ljetovanje gdje je dočeka početak rata i ljetovanju koje na određeni način nikad ni ne završi. Rat je obilježio sve što se u Hrvatskoj pisalo od devedesetih, no ovo je prvi roman koji je napisan jezikom djeteta koje se rodilo u ratu, koje odrasta u takvom “nenormalnom” svijetu. Knjiga je to koja je na svoj poseban način spojila ono što čitamo u dnevnom tisku sa književnošću. Zbog svoje posebnosti, ovo je knjiga koja je prvo zainteresirala ljude koji ne samo da komentiraju književnost, već prije svega komentiraju društvo. Tako su prvo ogled Miljenka Jergovića, a potom i emisija Aleksandra Stankovića potakli veliku medijsku pažnju prema ovom naslovu.
Polaznicima su predstavljene i dvije Romanove zbirke priča. Mjesto na kojem ćemo provesti noć, njegova prva zbirka koja je dobila pozitivne kritike, no nije se uklopila u tadašnje izdavačke trendove poslijeratne Hrvatske, veće je bilo jedno eskapističko djelo, koje se niti ne događa u Hrvatskoj. U kontekstu zbirke Roman je iznio svoje viđenje problematike pisanja, odnos pisca prema svojoj okolici, svijetu i događajima koji ga okružuju.
Druga Romanova zbirka, koja je 2006. osvojila nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo, U što se zaljubljujemo, priče su nakon kojih upadnete u bezdan – predstavila je suprugovu zbirku Ivana. Zaljubljujemo se u tuđu nesreću, u svu popudbinu i priču koju svatko nosi za sobom. Poput Ivanine knjige, i ovo je na određeni način priča o ratu, ali ratu koji još nije završio, koji je ostao sa strane u našem poremećenom i otkrhnutom stanju.
Pročitano je nekoliko segmenata Romanove proze i nekoliko Ivaninih pjesama, a polaznici su saznali i da trenutno oboje pišu nove zbirke priča. Uz to Ivana piše i scenarij po knjizi Hotel Zagorje koji će slijedeće godine snimati Jasmila Žbanić.
Na kraju, polaznici “Zoranićeve arkadije” su imali priliku upoznati se sa hrvatskom književnošću u jednom vrlo ljudskom i toplom kontaktu kojem nije nedostajalo ni humora ni zabave.
