“Klapa Kampanel djeluje od veljače 1996. godine. Nastala je iz primoštenske klape Kumpari. Nesretnim nizom okolnosti okupila je grupu obješenjaka koji su našli u njoj izliku za bančevanje i razvlačenje studiranja. Poznata po neurotičnim probama, anarhiji, samovolji, kao i po brojnim neiskorištenim prilikama za promocijom. Samo za one s jakim živcima. Naziv je dobila iz dvi inspiracije – primoštenskog zvonika na vrhu poluotoka i Mate Gaćine koji je najviši u klapi (202 cm).”
Tako o sebi govore simpatični članovi mlade klape Kampanel, klape koja je jučer u prepunom Arsenalu ispratila šestu manifestaciju Zadar more, a usput proslavila 15 godina svog postojanja. Jedna je od rijetkih klapa koja i pjeva i svira, a predivnim zvucima mandoline i gitare dodatno ostvaruje nevjerojatno prisni odnos s publikom. Kroz sinoćnji se koncert u svim pjesmama provlačila tema ljubavi, jer ljubav je i obilježila ovih 15 godina djelovanja klape, kažu članovi. Kroz stare i nove hitove osvrnuli su se na sve dobro što je klapa Kampanel u dosadašnjem stvaranju i postojanju doživjela.
Klapa je i ovoga puta dokazala koliko voli i vjerno njeguje izvorno tradicionalno a capella pjevanje, ali i pjevanje autorskih pjesama uz predivne romantične zvuke mandolina i gitara. Publiku su najviše oduševili onime što ih i je i učinilo posebnima i prepoznatljivima među brojnim današnjim klapama, a to su obrade suvremenih pop skladbi. “Spajaju, na prvi pogled, nespojive glazbene pravce i to ih čini jedinstvenima”, kažu svi ljubitelji klape Kampanel.
Neke od pjesama koje je klapa sinoć izvela bili su: Aj ća, volin te, Anđele moj, U poju se mala (a capella), Moja posljednja i prva ljubavi, In vino veritas, i dr.Klapa Kampanel okuplja vedre i simpatične ljude koji kroz svoje pjesme zrače dobrotom i glazbenom kvalitetom, iskreno uživajući u onome što rade. To što čine, ponajprije je usmjereno ka njihovoj publici koja uživa u njihovim toplim, srčanim izvedbama. Dečki iz klape Kampanel kao i uvijek, bili su “ludi” i zaneseni, izvevši višesatni koncert kako i sami kažu, iskreno, nepretenciozno, baš u njihovom romantičnom stilu. Glavni motivi koncerta bili su vedrina, zaigranost, zanesenost ljubavlju, i prije svega, opijenost muzikom.
Poseban gost bio je zadarski čakavski pjesnik (porijeklom s otoka Iža), Zvonko Sutlović. Odlično prezentirana čakavska poezija se, prema reakciji publike, savršeno uklopila u sinoćnji koncert i manifestaciju “Zadar more 2011”, stavivši dodatni naglasak na more, tradiciju, nekadašnje običaje i način života, kako na zadarskim otocima tako i u samom Zadru. Izrecitirana s toliko ljubavi, žara i zanosa, poezija Zvonka Sutlovića mnoge je s nostalgijom vratila u djetinjstvo i prisjetila ih na neke od najljepših trenutaka njihova odrastanja.
Nikša Antica (1.tenor, gitara, akustični bas), Ante Antić (2. tenor), Tomislav Prcela (2. tenor, gitara), Mate Gaćina (Bariton, gitara, harmonika), Slaven Bolanča (Bariton, mandolina) i Jerica Gracin (Bas, mandola, kontrabas), zagrebački “slavuji” iz Primoštena za kraj svima poručuju:
“Volimo i pivati i svirati”
“Pivamo i sviramo različitu glazbu, od ‘a capella’ pisama, dalmatinskih klasika, starijih i novijih šlagera, pop glazbe, tradicionalne glazbe raznih dalmatinskih i hrvatskih krajeva, možemo i tamburaške, i pokoju cigansku, čak i funky, glavno da je šou. Al’ najviše volimo šibensku pismu!”
“Nemamo predrasuda, svaka pisma može biti dobra. Samo je ponekad tekst za*eban.”
“Govorimo da smo Primoštenci, ali skoro pola nas nije.”
“Govorimo da smo Dalmatinci, ali živimo u Zagrebu. Tu najviše pivamo.”
“Volimo raditi, nismo lijeni. Samo nemamo vrimena.”
