O zanimljivostima iz Asserije porazgovarali smo s dr. Ivom Fadićem, ravnateljem Muzeja antičkog stakla
Najatraktivniji lokalitet u neposrednoj blizini Benkovca zasigurno je Asseria – napušteno i razrušeno liburnsko i rimsko naselje kod Podgrađa, na 7 kilometara od Benkovca.
Četrnaest se godina već provode istraživanja u Asseriji. Proteklih mjesec dana tamo su obavljana iskapanja, u kojem su sudjelovali Zavičajni muzej Benkovac na čelu s Marinom Ćurkovićem, studenti arheologije i povijesti zadarskog Sveučilišta, te djelatnici Muzeja antičkog stakla. O zanimljivostima iz Asserije porazgovarali smo s dr. Ivom Fadićem, ravnateljem Muzeja antičkog stakla.
”Nastavili smo s istraživanjem na nekoliko zona na kojima smo započeli raditi prošle godine. Radi se o sjevernom potezu bedema, prapovijesnom bedemu koji predstavlja pravo otkriće nakon onih istraživanja koja je prije sto godina radila Austrija. Taj povijesni bedem izlazi iz kasnorepublikanskog u samoj strukturi kasnijeg antičkog rada, a sačuvan je u zaista zavidnoj dužini i visini.
Na nekim mjestima imamo preko 30 metara prapovijesne gradine, a ove smo godine na tom potezu ustanovili nastavak bedema. Radi se o jednom malom ulazu koji je zaštićen još jednim prapovijesnim bedemom, pa čine oblik slova Y. Uz to, proučavali smo arhitekturu koja je predrimska, a i danas nam je zagonetna. Tu smo koristili sonde, kako bi ustanovili da li se zaista radi o dijelu nekropole, jer su dosadašnji nalazi prema toj zoni pokazivali sve elemente antičke nekropole: dijelove uljanica, ukosnica, metala i ostalog. Ako je na tom mjestu i bila nekropola, čini se da je potpuno razorena”, kazao nam je ravnatelj Muzeja antičkog stakla, dr. Ivo Fadić.
Prilikom rada na terenu, tim nije naišao na cjelovite grobove. Rađen je kontrolni profil na jugu, gdje je već prije godinu dana započeto s otvaranjem poteza bedema, kako bi se ustanovili odnosi prapovijesne utvrde gradine s kasnim republikanskim elementima.
”Sve što smo do sada ustanovili uglavnom se bazira na tome da je gradina živjela od 5. stoljeća prije Krista, negdje sredinom željeznog doba liburnske kulture, a tragovi urbanizma sežu sve do početka 7. stoljeća. Tada prestaje urbani život u Asseriji koja se spominje u povijesim izvorima kao mjesto održavanja Hrvatskog sabora. Sama gradina funkcionirala je više kao duhovno središte nego kao naselje”, nastavlja Fadić.
U Asseriji su pronađeni stakleni predmeti, većinom ulomci i sitnija građa. Iz Assrrije je inače poznato preko 270 staklenih predmeta koji su između dva svjetska rata prodajom otišli u Split, gdje se nalazi velika kolekcija antičkog stakla.
Moguće je da je u Asseriji postojala lokalna radionica stakla, kao što se pretpostavlja i za sam Zadar, smatra Fadić.
”Keramička uljanica iz Asserije zaista je raritetan nalaz.Postoje svega tri takva nalaza: jedan je iz Italije, jedan iz Slovenije, a jedan iz Asserije. Imamo potpuno identičan prikaz staklarske radionice na disku. Serijatski primjerak dosta je poseban po tome što je potpuno cjelovit, te za razliku od ostala dva, uz rub diska nosi ime Atenio. Najvjerojatnije se radi o staklaru koji je podrijetlom orijentalac.
Koliko su zapravo ova istraživanja vrijedna nije sporno, no kada je riječ o financijskoj strani priče, ona nikada nije idealna. U skupini koja se vratila iz Asserije bilo je oko 30 sudionika, a to naravno, košta. Radi se s minimalnim sredstvima i ipak se uspije raditi barem mjesec dana.
Istraživanje prati časopis Asseria koji izlazi već osam godina.
