Sa 44 godine kontinuiranih izvedbi, predstava "Stilske vježbe" upisana je u Guinessovu knjigu rekorda. Tajnu dugovječnosti na sceni otkrili su nam Pero Kvrgić i Lela Margetić
Kazališni fenomen Planeta Art do kraja je popunio dvoranu Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru. “Stilske vježbe”, predstavu koja danas slavi pune 44 godine kontinuiranog prisutstva na sceni, u Zadar je dovela Liga protiv raka Zadar, u sklopu akcije “Smijeh kao lijek”.
Pero Kvrgić i Lela Margetić protagonisti su majstorske burleske Raymonda Qieneaua koje su svojevremeno poslužile kao predložak redatelju Tomislavu Radiću za ovu uspjelu predstavu, a nju je najbolje opisati kao – strelovitu transformaciju. Upravo to doživljavaju glumci, čiji su likovi samo podloga za dinamično poigravanje svim mogućnostima interpretacije.
Tako se pred gledateljima izmjenjuju likovi kajkavci, čakavci, kritičari, idealisti, mucavci, melankolici, euforičari, a sve se vrti oko jedne sasvim obične, banalne priče iz zagrebačke svakodnevice – vožnje tramvajem.
Svi smo upoznali barem dio galerije likova koje su vješto uprizorili Margetić i Kvrgić, s kojima smo porazgovarali i pitali ih – u čemu je tajna dugovječnosti predstave ”Stilske vježbe”?
”Svaki puta se osjećamo kao glumci pred novom, posebnom publikom. Isto tako, svaki puta pomislim: možda mi je ovo zadnji put”, šali se Lela Margetić.
”Nije nam dosadno. Publika svaki puta drugačije reagira, i to ponese i nas. Svaka nas izvedba jednako veseli i to želimo prenijeti našoj publici”, kaže Pero Kvrgić.
”Stilske vježbe” predstava je za koju su ulaznice rasprodane čim su puštene u prodaju. To nam govori da, osim što publika prepoznaje kvalitetu predstave, ima veliku želju gledati upravo Peru Kvrgića i Lelu Margetić. Fascinantno je i to što je predstava po broju izvedbi ušla u Guinessovu knjigu rekorda, a i to je dodatan motiv za sve one koji je još nisu pogledali.
”Publika je naše jedino mjerilo, satisfakcija i nagrada. To je za nas jedno veliko odavanje počasti, nama kao glumcima koji iza sebe imaju veliko iskustvo”, slažu se glumci.
”Nikada nisam glumio u sapunici i ne namjeravam”, kratak je i jasan Pero Kvrgić, koji smatra da je to zahtjevan posao za glumca u trećoj životnoj dobi jer se na sapunici radi mjesecima, od jutra do mraka.
