O romanu Nore Verde piše Stanislava Nikolić Aras
Novi roman Nore Verde Do isteka zaliha objavljen je u nakladničkoj kući Sandorf 2013 godine. Autorica je sudjelovala na zadarskom književnom festivalu Kalibar i čitala dijelove teksta tek dva dana nakon što je prvih deset primjeraka izašlo iz tiska. Bila je to svojevrsna predpromocija romana za koji se po najavama znalo da se bavi škakljivom temom, ali temom koja se tiče svakoga. Ljubavlju. To je ljubavni i egzistencijalni roman, rekla je o njemu Nora.
Nora Verde nas je na 250 stranica romana nježno spustila u sami epicentar bavljenja onim čime se u vlastitim životima nerado bavimo, to otpetljavanje iz intime koje je nužno za nastavak normalnog života, suočavanje sa svojim ružnim licem kad bježimo u netrpeljivost, agresiju, okrutnost koja je, izgleda, tamna strana ljubavi ili onoga što ljubavlju zovemo unutar konvencija zajedničkog života ili života u vezi
Do isteka zaliha nas vodi poput roller costera, u svim smjerovima
“Neki ljudi neke knjige čitaju kroz sebe” kazala je u razgovoru o knjizi njezina autorica Nora Verde, javnosti poznata hrvatska mlada spisateljica koja je najprije s romanom Posudi mi smajl, a sada i s novim Do isteka zaliha popunila žanrovske slabe točke u našoj književnosti.
To je roman ulice, protočan, ujednačen i nepretenciozan i roman lika, a u ovom novom slučaju odnosa likova.
Nora je pisac koji piše lako, brzo i čisto, barem takav dojam ima čitatelj, ona se neće zagubiti u hermetično misaonim labirintima niti u vilajetima nekih subjektivnih jezičnih dekoracija. Voljela sam čitati njezin prvi roman jer je tako jednostavno precizna u građenju karaktera i atmosfera i lako je stvarala u svojim pričama onu dimenziju da si u priči prisutan upravo ti, šutljivi akter drame.
Svijet koji Nora opisuje u svojim djelima svakodnevni je, obični, to je prostor rutine i ljudskosti na postavkama koje su nam zacrtane samim bivanjem u ovoj državi u ovo vrijeme. Ono što njezina djela žanrovski određuje dijelom je i subkulturna scena, ulica, grad, naslijeđe one generacije koju smo nazivali alternativcima.
I tako je ova nova knjiga alternativa. Alternativa knjigama koje se bave ratom, porijeklom i frustracijama ili nekim tipičnim malogradskim sredinama i problemima. Ona se bavi odnosom, a počinje na specifičnoj točki odnosa koji je na vrhuncu te prati nježno pa onda vrtoglavo spuštanje.
Okosnicu radnje čini suživot dvaju djevojaka koje su u ljubavnom odnosu, kroz niz kraćih ili dužih epizoda mi ih upoznajemo, upoznajemo ih kako dišu svaka za sebe i zajedno. Od scena mirnog ljubavnog odnosa do žestokih svađa, Do isteka zaliha nas vodi poput roller costera, u svim smjerovima.
Iako je roman određen specifičnom temom lezbijskog odnosa njegova je vrijednost što je to ljubavni odnos dvaju ljudi i kao takav prenosi psihologiju svih onih tipičnih općih mjesta na kojemu se odnos gradi i razbija. Odvajanje nakon dugog perioda srastanja težak je i bolan proces, kako Nora i Luna prolaze kroz sito te činjenice građa je ovog romana. Njih dvije nam se pokazuju kroz niz svakodnevnih scena iza četiri zida ili gradskih tipičnih noćnih druženja.
Vrlo od krvi i mesa, glavna junakinja Nora vodi radnju kroz njezin specifičan humor
Vrlo od krvi i mesa, glavna junakinja Nora vodi radnju kroz njezin specifičan humor, njezin karakter čas grub čas nježan, lik specifičan za mladu urbanu generaciju određenu glazbom, knjigama ili stavom.
Na trenutke urnebesno smiješna kao u sceni gdje ljubi kruh sama u kuhinji što je povukla od svojih dalmatinskih korijena, na trenutke dirljivo nježna kada se survava na krevet i spava danju na granici depresije u nemogućnosti da realizira ono što je očito i nužno a to je da izađe iz veze koja je po svemu sudeći gotova.
Nora Verde nas je na 250 stranica romana nježno spustila u sami epicentar bavljenja onim čime se u vlastitim životima nerado bavimo, to otpetljavanje koje je nužno za nastavak normalnog života, suočavanje sa svojim ružnim licem kad bježimo u netrpeljivost, agresiju, okrutnost koja je izgleda tamna strana ljubavi ili onoga što ljubavlju zovemo unutar konvencija zajedničkog života ili života u vezi.
Književnost je, često, zrcalo čitatelju
Na trenutke se čini da se scene i situacije preslikavaju iz stranice u stranicu, Luna i Nora su zapetljane u klupko stalno istih manevara, svaka na svome kolosijeku – one se udaljavaju pa isprepleću u nizu scena koje su slične.
Rutina koja slaže cigle jednu na drugu, a sa svakim danom likovi postaju svjesniji da moraju nešto napraviti. I već kad nam se učini da se cijela priča rasteže u nedogled, glavni lik se mijenja i hvata za slamku spasa nekog novog odnosa, toliko prirodno, hvata zrak i izranja.
Tu lik dobiva jednu novu kvalitetu koja nam se može sviđati ili ne, ali to nema veze s romanom nego s nama. Književnost je često zrcalo za čitatelja i on gleda kako da se u njemu ogleda i sagleda. Pisci hotimice ili nehotice šalju svijetu ogledalo pa se često nakostriješimo upravo na onu kvalitetu lika kojoj smo i sami domaćini.
Jezik Nore Verde u romanu Do isteka zaliha govorni je jezik ulice, ona je duhovita, hitra i napeta pripovjedačica. Likovi su ocrtani onim što govore i kako govore, a cijela je radnja filmski brza. Posebno su dojmljive scene svađa i svaka je epizoda izvedena točno s ulaznim kadrom središnjim dijelom i završnom scenom. Možda je upravo ta ujednačenost i strukturna točnost ono što pomalo umara.
Tekstualno najvrjednijim smatram dijelove u kojima glavni lik promišlja prostor u kojemu živi, kada je sama i kada struja njezinih misli gradi fin i melodiozan tekst. Kada meditira o konceptu grada, posla, ljubavi, prijatelja. Tu čitatelj lako zaroni eda bi ubrzo opet isplivao u epizode koje se događaju i postrojavaju “ein, zwei”.
Veliki adut romana do Isteka zaliha jest što iako se radi o lezbijskom odnosu on se bavi elementarnim ljudskim kvalitetama i postupcima, a to nije nužno povezano s homoseksualnošću. Osim tipičnih situacija ono što je elementarno je bez spola i to je lijepo.
Stanislava Nikolić Aras
