Za vrijeme trajanja festivala, pripadnici filmske industrije imali su se u Sarajevu prilike upoznati s uzbudljivim mladim talentima iz regije: Bosanci, Srbi, Hrvati, Slovenci, Turci, Kosovari, Mađari... bili su tamo svi oni sretnici čiji su projekti prošli festivalsku selekciju
Međunarodni filmski festival u Sarajevu okupio je od 14. do 23.
kolovoza u tome gradu kremu regionalne filmske industrije i brojne
međunarodne filmaše u potrazi za novim talentima i zanimljivim mladim
kinematografijama među kojima se posebno ističe hrvatska, koja
posljednjih godina pokazuje nevjerojatne znake živosti, piše francuski
list Le Monde.
Za vrijeme trajanja festivala, pripadnici filmske industrije
imali su se u Sarajevu prilike upoznati s uzbudljivim mladim talentima
iz regije: Bosanci, Srbi, Hrvati, Slovenci, Turci, Kosovari, Mađari…
bili su tamo svi oni sretnici čiji su projekti prošli festivalsku
selekciju, piše taj ugledni pariški dnevnik. No, pozornost sve više
privlači sve jače prisutna hrvatska kinematografija, koja je ove godine
na festivalu imala čak deset filmskih ostvarenja.
Dva su čak i nagrađena u svojim kategorijama – dokumentarni film
“Goli” redateljice Tihe Klare Gudac i kratki film “Kokoška” u
njemačko-hrvatskoj koprodukciji koji je režirala Una Gunjak. U
natjecateljskom programu 20. Sarajevo Film Festivala bio je i film
“Cure” švicarsko-hrvatske redateljice Andreje Štake, dok se u
kratkometražnoj konkurenciji SFF-a natjecao film “Manjača” Tina Žanića,
nastao u produkciji Kinokluba Zagreb a sufinanciran sredstvima Hrvatskog
audiovizualnog centra (HAVC).
Open Air
U nenatjecateljskom programu Open Air regionalnu je premijeru
imao i hrvatski film “Otok ljubavi” redateljice iz BiH Jasmile Žbanić.
“U zemljama bivše Jugoslavije prisutna je golema energija.
Nekada njihove priče nisu bile šire prepoznate. Danas nam oni otvaraju
prozore u svoje svjetove, a najveću snagu među njima svakako ima
Hrvatska”, kazao je za Le Monde u Sarajevu direktor Austrijskog filmskog
odbora Martin Schweighofer.
Hrvatski je film, naravno, postojao i ranije, ističe Le Monde,
što dokazuje retrospektiva hrvatskog klasičnog filma organizirana u
Parizu koncem 2012., koja je predstavila filmove Zagrebačke škole
crtanog filma i petnaestak igranih filmova snimljenih između 1950-ih i
1980-ih. No, polako i sigurno, nakon razdoblja veće prepoznatljivosti
srpske kinematografije i “vladavine” srbijanskog redatelja Emira
Kusturice, na globalnoj filmskoj karti etablirala se hrvatska nacionalna
kinematografija, piše Le Monde.
Zakon o financiranju
Tome dijelom pridonosi novi sustav financiranja, omogućen novim
zakonom o financiranju audiovizualnih djelatnosti te činjenicom da u
Hrvatskoj postoji i odvojeni fond za sufinanciranje potreba u području
filma, piše list.
Već samim tim, hrvatski su filmaši u boljoj poziciji nego
primjerice oni u BiH, gdje zakon o financiranju filma još nije ni
donesen. U Hrvatskoj je taj izazov već ispunjen, a proveden je i projekt
digitalizacije nezavisnih kinoprikazivača u sklopu kojega je
digitalizirano 28 nezavisnih kinodvorana. U Hrvatskoj ima obećavajućih
filmaša jednako kao i dugdje, no drugdje ih otprije podržava sustav koji
postupno sada počinje funkcionirati i u Hrvatskoj, kazala je Le Mondeu
voditeljica projekta Digitalizacije nezavisnih kinoprikazivača Tina
Hajon.
