Ravnateljica kazališta Mala scena
Vitomira Lončar odgovorila je u utorak na prozivanja čelnih ljudi
riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca odbacivši
optužbu da je ucjenjivala to kazalište te ponovno upozorivši kako se u
predstavi manipulira malodobnim djetetom.
“Na današnjoj konferenciji
za medije Oliver Frljić i Marin Blažević još jednom su pokazali da su
diletanti u području produkcije”, ističe Vitomira Lončar u odgovoru
dostavljenom Hini na upit da komentira tvrdnje glavnog dramaturga
riječkoga kazališta Marina Blaževića i intendanta Olivera Frljića.
Oni su, naime, u zajedničkom priopćenju koje je na konferenciji
za novinare pročitao Blažević, optužili Lončar za “neuspješan pokušaj
ucjene kojom je tražila 28.000 kuna” za suradnju u izvedbi spomenute
predstave dodavši da “Lončar od tada pokreće križarski rat protiv
riječkoga HNK”.
“Pregovarajući o gostovanju operete ‘Momci na brod’ u HNK Ivana
pl. Zajca, poslala sam ponudu s uvjetima gostovanja na koju druga strana
može ili ne mora pristati”, odgovara Lončar dodajući da menadžment HNK
Ivana pl. Zajca ponudu nije prihvatio te je tu “početak i kraj priče”.
Ističe da iza svake napisane stavke stoji i danas te ne vidi ništa
sablažnjivog niti skandaloznog u navedenom iznosu.
“Sve je jasno specificirano. Ako neko smatra da može sve
navedene poslove napraviti za manje novca, neka Frljiću i Blaževiću
ponudi prihvatljivu cijenu. Nemam ništa protiv”, ističe Lončar.
Podsjeća da je predstava “Momci na brod” Male scene velika uspješnica te da nema “nikakvih problema s ovim otkazom suradnje”.
Opovrgnula je i Blaževićevu tvrdnju da se povezala s Riječankom
Vedranom Spadoni-Štefanić koja je prošlog vikenda fotografirala
predstavu “Hrvatsko glumište” riječkoga kazališta.
“Nemam nikakve veze s fotografiranjem izvedbe predstave
‘Hrvatsko glumište’ u subotu 17. siječnja kojoj sam nazočila”, kaže
Lončar koja dovođenje svojega imena u vezu s fotografiranjem vidi kao
linč na sebe i svoj rad “‘dvojca bez kormilara’ kako Frljića i Blaževića
naziva Snježana Banović”.
“Već poslovično tolerantni Oliver Frljić služi se prokušanim
načinima obmane javnosti, no, laž je naposto – laž”, ističe Lončar.
Na tvrdnje Blaževića i Frljića da “medijski zlostavlja
maloljetnu djevojčicu i njezine roditelje” ocjenom da djevojčica “ne bi
smjela nastupati u toj predstavi”, Lončar odgovara kako, nakon odgledane
izvedbe, smatra da je “krajnje neprimjereno da dijete od 13 godina
donesu na pozornicu u vreći za leševe iz koje dijete izlazi noseći
strojnicu”.
“Istu repetira i usmjeri prema zboru koji pjeva ‘Zovi, samo
zovi’, a u tom je trenutku na pozornici (na stolu) više u potpunosti
golih glumaca. Iz već navedene strojnice rafalno se ‘poubija’ cijeli
zbor odjeven u ustaške uniforme”, navodi Lončar koja smatra da je tu
riječ “o manipulaciji i indoktrinaciji mlađega malodobnog djeteta” što,
kaže, “ide na dušu roditeljima koji su to dopustili” i potpisali
suglasnost za sudjelovanje djeteta u predstavi.
Pozivajući se na dokument o suglasnosti roditelja za
sudjelovanje djeteta u predstavi, koji joj je dostavljen iz riječkoga
kazališta sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, Lončar
ističe kako je iz njega “razvidno da su roditelji potpisali da je
djetetu od obrazovanja važniji kazališni projekt u kojem se razračunava s
fašistima u našem glumištu” što također smatra “krajnje
neprihvatljivim”.
“Štoviše, smatram da roditelji tako nešto ne bi smjeli potpisati
jer je na štetu djeteta”, kaže Ločar dodajući kako želi vjerovati da
“mlađe malodobno dijete nije bilo na pokusima ostalih dijelova predstave
u kojima se uglavnom siluje, glumci jedni drugima guraju križeve u
anuse, u kojima se masturbira, prezervativi navlače na križeve kojima se
gađa publika, a i zlostavlja na različite frljićevske načine”.
“Ako su roditelji željeli zaštititi svoje dijete nisu trebali
potpisati suglasnost da im malodobno dijete bude oruđe u rukama Frljića i
Blaževića u njihovim manipulacijama”, zaključuje Lončar.
