Slobodna Dalmacija telefonski je otkazala suradnju nagrađivanom
novinaru i kolumnistu Borisu Dežuloviću, radi teksta o gnjidama, koji je
svoj epilog imao i na sudu.
Ponudili su mu da se za mjesec dana na
“tiha vrata” vrati u Slobodnu Dalmaciju, no on je nekoliko dana kasnije
otkazao suradnju s Europapress Holdingom.
U intervjuu koji je dao
Slobodnoj Bosni objasnio je svoje poteze i još jednom otvoreno objasnio
svoju odluku.
Ne želi biti redakcijski štakor, podložan vlasniku i sistemu
“Nije ovo promišljena strateška životna odluka, ovo je odluka
donesena u nužnoj samoobrani. A u nužnoj samoobrani čovjek nije hrabar,
nego se ponaša refleksno. Mnogo ljudi je, može biti, iz “doba mraka”, iz
doba socijalizma ponijelo tu iluziju sigurnosti kad si zaposlen.
Međutim, odavno smo odučeni od toga da bi ti stalni radni odnos trebao
garantirati neku sigurnost. Ja, kao stalni zaposlenik, kao i svih ostali
četiri i pol milijuna Hrvata, ili dvadeset i pet milijuna bivših
Jugoslavena, nisam ništa sigurniji s ugovorom o stalnom radnom odnosu
nego oni koji su na birou za zapošljavanje. U tom smislu sigurnosti
nema. U našim je državama, uostalom, nema ni u jednom trenutno važećem
smislu”, rekao je Dežulović.
Iako bi mu bilo lagodnije vratiti se u Slobodnu Dalmaciju i nastaviti
pisati za to i ostala izdanja EPH-a, novinaru to nije ambicija.
“Da bi mi bilo ljepše i lagodnije sigurno – bi, samo što se ja nikad u
životu nisam bavio ljepšim i lagodnijim poslovima. Dakle, da sam htio
ljepše i lagodnije, ne bih se bavio ovim poslom, već bih bio, možda,
glavni urednik Slobodne Dalmacije. Ili nekakav redakcijski štakor sa
sigurnom plaćom, poslušan i dobar svakom uredniku, svakom vlasniku i
svakom sistemu. To, naprosto, nikad nije moja ambicija. Moje su ambicije
prilično ograničenije”, kazao je.
Požalio se i na nedostatak integriteta u današnjim medijima, među
urednicima, ali i manjak slobode u kreiranju novina. Kako kaže, novinari
se svode na sezonske radnike u medijima. Uredniku Ivi Bonkoviću koji mu
je u maniri tajnice putem telefona uručio otkaz, Dežulović je odgovorio
na njemu svojstven način.
“Ja sam njemu, otprilike, rekao da sam primio k znanju i da ih
nabijem na K! Poziv sam primio u Dubrovniku, gdje sam se s Predragom
Lucićem spremao za nastup. Tako da kao profesionalna estradna zvijezda
nisam imao previše vremena za razmišljanje. Morao sam se koncentrirati
za nastup”, rekao je Dežulović.
Na pitanje zašto Hrvatska u posljednje vrijeme ide “udesno” Dežulović je dao opsežno objašnjenje.
“U nas je HDZ izravni ili neizravni politički sponzor svake jebene ekstremne desnice koja se pojavi”
“A, na koju će stranu ići, Boga Vam? To zaista nije hrvatski
specifikum. Cijela Europa “skreće udesno”, mada smo mi tamo već dvadeset
i pet godina, i bez ikakvih naznaka da bi se smjer mogao promijeniti.
Nama je, naprosto, oduzeta mogućnost da promišljamo drugačije. Sve što,
kolokvijalno rečeno, “miriše lijevo”, doživljava se kao restauracija
jugoslavenske ideje. Strah od Jugoslavije, od komunizma, od
srbo-komunizma, upravo je paničan i trajno ugrađen u hrvatsku pamet.
Naprosto, kao alat vladanja. Ovdje je dosta popularna teza da Hrvatska
nije toliko desno kao što izgleda, zato što nemamo ekstremno desnih
stranaka i nemamo radikala u vlasti. Međutim, bilo bi zanimljivo uraditi
istraživanje kojim bi se definirala ekstremna desnica, pa da se onda
vidi koliko HDZ odgovara kriterijima desnog centra, kako se u Hrvatskoj
predstavlja, a koliko kriterijima ekstremne desnice. U nas je HDZ
izravni ili neizravni politički sponzor svake jebene ekstremne desnice
koja se pojavi, od postrojenih crnokošuljaša iz HSP-a do majmuna koji
zapišavaju kukaste križeve po igralištu”, objasnio je Dežulović.
