U povodu šeste obljetnice smrti zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Prenđe, koja se obilježava 25. siječnja, zadarski umjetnik Tomislav Marijan Bilosnić napisao je pjesmu u kojoj se prisjeća pokojnog nadbiskupa.
Tomislav Marijan Bilosnić
PROLAZEĆI PORED KUĆE NADBISKUPA IVANA PRENĐE
Dok zrak svjetlosti prodire u zemlju
cestarova se kuća preobražava
u nadbiskupovu
i dalje zadržavajući teret puta na leđima
Dok cestarova želja za putom
vodi prema Bogu
dječakovu želju usmjerava na livadu
gdje Pastir svira u frulu
Osmijeh dječaka svećenika
jasno se ponavljao sedam puta u danu
Tako mala kuća
a brdo natkrivljuje
Vodeći ovce na ispašu
ništa ne poželih
osim sudbine svećenika
Dok su se vrata kuće otvarala
poput ruže oko podneva
moje misli o maloj cestarovoj kući
nisu se mogle usporediti ni s dvorcem
usnuloga kralja
ni s vjetrom što dolazi prije sunca iz beskraja
ni s pticom ljepšom od svoje pjesme
ni s parabolom dúge iznad ždrebaca
na bunaru u Dešpetu
Ostajući dugo zadivljen na cesti
želio sam biti sretan
poput onoga koji je po njoj razgrtao šljunak
