Hrvatski biospeleolozi pronašli su duboko u utrobi Velebita sićušnog
kukca s očuvanim krilima, što ih je potpuno iznenadilo, jer je to prvi
nalaz podzemne životinjske vrste s krilima uopće.
Nema nikakve dileme da se
radi o troglobiontu, kako stručnjaci nazivaju pećinske životinje potpuno
prilagođene podzemnom svijetu, ali su se te životinje smatrale potpuno
nespojive s krilima.
Ta činjenica, kao i udaljenost novog kukca od najbližih srodnika,
naveli su stručnjake da mu daju ime “špiljska Hajdi” (Troglocadius
hajdi), po malom letećem biću iz slavenske mitološke tradicije koje nosi
vijesti o sudbini.
Tragovi tih mitoloških bića u narodnoj tradiciji prisutni su i danas u
Gorskom kotaru u imenu pećine Hajdova hiža, iznad sela Grbajel.
Bili smo jako iznenađeni, jer je bilo neočekivano da nešto može
letjeti u potpunom mraku, kazala je za Hinu Martina Pavlek s Instituta
Ruđer Bošković u Zagrebu, jedna od autorica šestočlanog međunarodnog
tima biologa.
Tim stručnjaka čine još Marija Ivković sa Sveučilišta u Zagrebu,
Trond Andersen, Linn Katrine Hagenlund i Gunnar Mikalsen Kvifte sa
Sveučilišta Bergen u Norveškoj, te Viktor Baranov s Leibnitz instituta u
Berlinu.
Članak je objavljen u časopisu “PLoS ONE”, u čijem zaglavlju stoji da
je prvi svjetski multidisciplinarni časopis otvorenog pristupa, koji
objavljuje vrhunska znanstvena istraživanja, temeljena na strogoj
metodologiji i visokim etičkim standardima.
Prvi primjerak novog roda i nove vrste pronađen je 2010. u Lukinoj
jami na dubini oko 800 metara. Pronašao ga je speleolog Hrvatskog
biospeleološkog društva Marko Lukić tijekom ljetne ekspedicije u tu
jamu. Godine 2011. pronađene su tri nove jedinke na dubini od 980
metara, a dvije godine potom na istoj dubini, u dvorani u kojoj je bio
smješten treći kamp speleologa, još nekoliko primjeraka.
“Hajdi je prosječno velika 1,8-2,2 milimetra i ima široka krila.
Gubitak boje, snažno smanjenje očiju i vrlo dugačke noge čine ju
tipičnim podzemnim organizmom koji živi u mraku pa se najbolje može
snalaziti dodirima. No, krila koja je zadržala špiljska hajdi duboko u
podzemlju, otvara mnoga pitanja o tome kako se ona orijentira u
potpunome mraku”, dodaje Martina Pavlek.
Ona napominje da šišmiši nisu u pravom smislu podzemne vrste, nego ondje nalaze svoje sklonište.
Špiljska hajdi nije samo nova vrsta, nego se bitno razlikuje od
poznatih nadzemnih srodnika, pa su je stručnjaci opisali i kao novi rod.
“Među ostalim predstavnicima porodice trzalca
(Chironomidae) teško ju je grupirati s nisu nađene ličinke, niti mužjaci, nego od odraslih
jedinki samo ženke, a najviše zato jer se zbog tjelesnih prilagodbi na
podzemlje potpuno razlikuju od nadzemnih predstavnika”, kaže Martina
Pavlek.
Pored svega, Troglocadius hajdi je vjerojatno pertenogenična vrsta, što znači da je ženka sposobna za samooplodnju.
Otkriće potvrđuje da je Dinarski krš iznimno važan “spot” podzemne
bioraznolikosti, upozorava aktualna predsjednica Hrvatskog
biospeleološkog društva Martina Pavlek, koja trenutno boravi u
Španjolskoj, gdje radi na opisu novih podzemnih vrsta i rodova.
U Dinarskom kršu, koji zahvaća pojas od slovensko-talijanske do
crnogorsko-albanske granice, uočeno je više podzemnih vrsta nego u
cijelim Sjedinjenim državama, koje su otprilike 150 puta veće.
U svijetu je utvrđeno samo 20 pećina s po više od 20 podzemnih vrsta,
a u Dinarskom kršu postoje pećinski sustavi s po stotinjak takvih
vrsta. Neke od njih žive na vrlo uskim područjima i pronađene su samo u
jednoj pećini.
Hrvatsko biospeleološko društvo, u suradnji s Državnim zavodom za
zaštitu prirode, izradilo je popis tipske faune Hrvatske te utvrdilo da
je u Hrvatskoj pronađeno i opisano 399 podzemnih vrsta, a broj mjesta
gdje su one prvi put uočene, tj. tipskih lokaliteta, iznosi 254.
Sva ta mjesta imaju iznimno važnu ulogu u istraživanju i očuvanja podzemnog biodiverziteta.
