Na današnji dan 2003. u 52. godini preminuo je Vedran Ivčić. Ostale su njegove pjesme, Berekin i druge, koje rado slušamo, ali i brojne uspomene kojih se sjećamo, objavio je na društvenim mrežama zadarski novinar Nedjeljko Jusup.
Svatko ga pamti na svoj način, a meni ovog trena na pamet pade kako mi je Vedran, na svoj način, pojasnio što novine znače za promicanje gradskog i regionalnog identiteta, napisao je Jusup u objavi i podijelio fotografiju Zvonka Kucelina.
– Kad iden u Zagreb uzmen Zadarski list. Tako svi znaju da sam iz Zadra, kao što Splićane identificiraju po Slobodnoj Dalmaciji, Riječane po Novom listu, Istrijane po Glasu Istre.
Dok nije bilo Zadarskog ja sam znao tko sam i odakle sam, ali drugi nisu znali. Sada im više ne moram objašnjavati. Kad me vide za Zadarskim svi znaju odakle sam, pojasnio je Vedran.
Vedran Ivčić, zadarski pjevač i skladatelj prepoznatljiv po emotivnom izrazu i toplini dalmatinskog melosa, ostavio je prepoznatljiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni. Rođen 1951. godine u Zadru, glazbom se počeo baviti već kao tinejdžer, nastupajući na plesnjacima i lokalnim koncertima, gdje je vrlo brzo postao prepoznatljivo lice.
Prve profesionalne snimke objavio je početkom 1970-ih, a među najranijim radovima ističu se pjesme poput „Berekin“, koja je kasnije postala jedna od njegovih najpoznatijih. Tijekom karijere snimio je niz albuma, od kojih su neki ostvarili zlatne i srebrne naklade, a među značajnijim izdanjima izdvajaju se Više od života i Suze moje majke. Njegova glazba, prožeta mediteranskim senzibilitetom i jednostavnim, iskrenim tekstovima, ostala je prisutna među publikom diljem Hrvatske, ali i među brojnim iseljenicima, osobito u Australiji, gdje je često nastupao.
Vedran je potjecao iz poznate zadarske glazbene obitelji; bio je brat Tomislava Ivčića i polubrat Đanija Maršana, također istaknutih hrvatskih glazbenika. Iako je Tomislav ostvario međunarodnu prepoznatljivost, Vedran je njegovao vlastiti glazbeni put, stvarajući opus koji je stekao vjernu publiku i trajnu vrijednost.
Preminuo je 26. studenoga 2003. godine u Splitu, ostavivši iza sebe bogato glazbeno nasljeđe i sjećanje na umjetnika koji je svoj život posvetio pjesmi. Njegov rad i dalje živi kroz glazbu koju je ostavio, a koja i danas odjekuje među ljubiteljima dalmatinske zabavne glazbe.
