NORVEŠKI KAPITAL

Ekonomski interes prije svega – ne odustaje se od uzgoja invazivne vrste koja je prijetnja ekosustavu Jadrana i našoj bijeloj ribi

Foto: Ilustracija/PIXSEL

Uzgoj salmonida, prvenstveno atlantskog lososa, u Velebitskom kanalu na lokacijama Jablanac i Lukovo Šugarje, privukao je pažnju medija i javnosti nakon što je početkom godine jak vjetar pokidao dio kaveza zbog čega su ribari po Jadranu lovili losose.

Početkom ovog mjeseca, točnije 3. studenog 2025., Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je rješenje prema kojem izmjene zahvata uzgajališta salmonida ne zahtijevaju dodatnu procjenu utjecaja na okoliš, uz primjenu “strogo propisanih mjera zaštite okoliša i praćenje stanja”, no javnost i stručnjaci i dalje izražavaju zabrinutost zbog utjecaja na lokalni ekosustav i skepsu u primjenu propisanih mjera.

Naime, Adriatic Farming na području Velebitskog kanala na lokaciji Jablanac i ispred uvale u Lukovom Šugarju, planira izmjenu uzgojnih kapaciteta unutar izdane dozvole uzgoja količine od 1.000 tona ribe godišnje, a izmjena uzgojnih kapaciteta odnosi se na smanjenje količine uzgoja vrste kalifornijske pastrve u korist vrste atlantskog lososa.

I dok pastrve ne predstavljaju značajniji problem s obzirom da su autohtone vrste, s tim ga je glavna značajna kalifornijske pastrve kakva se uzgaja njezina roza boja mesa koja se dobiva zbog dodatka pigmenta astaksantina u hranu. Astaksantin je prirodni pigment koji kod lososa i nekih drugih vrsta riba (kao i flaminga) uzrokuje crvenu ili ružičastu boju mesa ili perja, a u prirodi ga dobivaju hranom bogatom račićima.

S druge strane, uzgoj atlantskog lososa predstavlja značajan rizik jer nema značajnih prirodnih neprijatelja u našem ekosustavu, a prenosi nove bolesti. Potencijalno, s obzirom da se natječe za istu hranu kao i domaće vrste poput brancina, može smanjiti njihovu populaciju, a u rijekama bi se natjecao s pastrvama.

Kontroverze su dodatno pojačane incidentima bijega lososa iz kaveza, gdje su službeni podaci navodili 300 jedinki, dok nezavisni izvori govore i do 30.000 ribljih jedinki koje su dospjele u prirodni okoliš. O tome, kao i o rizicima uzgoj, detaljno su izvještavali Faktograf.hr i Klimatski.hr. Zbog toga je Adriatic Farming naveo u elaboratu kako je “u uzgajališta moguće je unositi isključivo sterilne jedinke ili samo ženke atlantskog
lososa dobivene razmnožavanjem u kontroliranim uvjetima (all-female populacija)”. Ipak, pitanje je tko će kontrolirati kojeg su spola jedinke u uzgajalištu, a bijeg lososa iz kaveza nije rijetkost, o čemu je također pisao Klimatski.hr.

Hrvatska je jedina zemlja na Mediteranu u kojoj se pokušava uzgojiti atlantski losos – i to s razlogom. Zemlje na sjeveru Europe iskoristile su svoje kapacitete pa je logično širenje uzgajališta.

Tvrtka Adriatic Farming koja je podnijela zahtjev za ovim uzgajalištem, u vlasništvu je NORDIC FISH FARMING AS, Norveška. Adriatic Farming u Hrvatskoj predvodi ovaj oblik akvakulture s planovima za širenje ukupnog kapaciteta u regiji. No ribari, drugi uzgajivači autohtonih vrsta i lokalne zajednice pozivaju na veću transparentnost, rigorozniju kontrolu i kvalitetniju procjenu dugoročnih utjecaja, ističući da bi ekološki rizici mogli nadmašiti ekonomske koristi ako se ne poštuju propisane mjere i ne provode stalni nadzori.

Glavne ekološke mjere koje je propisalo Ministarstvo za ovo uzgajalište uključuju kontrolu otpada, reciklažu nepojedene hrane, sustav automatskog hranjenja i nadzor mogućeg bijega riba. Kako navode, zabrinjava mogući utjecaj izlučevina riba koje mogu izazvati povremenu eutrofikaciju mora u zoni do 400 metara od uzgajališta.

Ipak, stručnjaci su najviše upozoravali na opasnosti koje dolaze od mogućeg bijega riba.

Iz naše mreže
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@ezadar.hr ili putem forme Pošalji vijest