Premijera u Kazalištu lutaka Zadar - može li Ništa biti prilika za SVE?

Iva Pejković

U Kazalištu lutaka Zadar održana je konferencija za medije povodom premijere nove predstave, koju su najavili ravnateljica Ivana Modrić, autorski tim i glumački ansambl.

Autorski projekt Aleksandra Švabića, Damira Klemenčića i Marina Lisjaka rezultirao je predstavom pod nazivom DAN KAD SE DoGoDilo NIŠTA, a premijera je u četvrtak, 20. studenog u 19h. Izvedba za mališane već je ove nedjelje u 11h.

Ravnateljica je istaknula kako je upravo ovaj projekt dokaz koliko se u jednom danu može dogoditi i stvoriti kada je kazališni proces živ, otvoren i inspirativan.

„U tom se danu dogodilo sve!“ kazala je Modrić.

čestitke!

Glumica Kazališta lutaka Zadar Irena Bausović Tomljanović nagrađena na 58. PIF-u

Aleksandar Švabić osvrnuo se na suradnju i proces stvaranja, istaknuvši kako je ansambl pristupio radu s potpuno svježom energijom.

„Naši glumci su zaronili u sebe da bi kutijama stvorili jedan cijeli Svemir,“ rekao je, naglasivši kako je igra bila polazište i srž svakog scenskog rješenja. Redatelj je zahvalio Zadru i Kazalištu lutaka na, kako je rekao, trenutnoj prepoznatljivosti ideje.

„Prihvatili su je iz prve. Igra i mašta u centru su, i njih nam nitko ne može oduzeti,“ istaknuo je.

Svijet se širi kad ga dijeliš

”Igra je strašno neobična stvar. Ako je uopće išta. Jer, kad bolje razmislimo, riječ je o potpuno beskorisnoj aktivnosti od koje ama baš nitko nema apsolutno ništa. Ni plana, ni logike, ni nagrade, ni smisla. Samo se vrtiš u krug i nadaš da te netko prati. Trčkaramo naokolo, bacamo stvari amo–tamo, tu i tamo se nasmijemo, smišljamo neka pravila koja se raspadnu u roku od trideset sekundi, ali sve u svemu – ništa. A opet se svi igramo. Sami od sebe, jedni s drugima, uvijek i svuda, oduvijek i posvuda. Kao da ta beskorisnost nije njen nedostatak, nego jedini razlog da se u išta uopće upustimo. Jer u toj besmislenoj radnji predmeti postaju što god treba, prostor se rasteže koliko treba, a svijet se izmišlja i rastvara u istoj sekundi, bez objašnjenja i bez potrebe da ga itko odobri.

I polako se pokaže da je to ništa zapravo sve. Netko krene, netko se priključi i eto – stvari su već postale nešto drugo, zamijenile mjesto i ime, a mi shvaćamo da u tome nismo sami. Da je zanimljivije nekoga povesti sa sobom. Da se svijet širi kad ga dijeliš. Da nas ne povezuju stvari, nego vrijeme koje provodimo zajedno i mašta koju jedni drugima poklanjamo. Tako reći, ništa. A baš to ništa, srećom, ne može puknuti, ne može se potrošiti, ni baciti kroz prozor”, poručio je Marin Lisjak.

Glumica Sanja Grgina snažno je progovorila o temama koje predstava otvara, naglasivši kako je djetinjstvo „ugroženo, a svetinja je“.

„Ništa je prilika da bude svašta – to mi se najviše svidjelo u procesu. Struktura je nastala iz nas; iznova se čudimo, radujemo i igramo, a tako je teško kad si odrastao opet biti dijete,“ poručila je.

„Ono što kažemo u predstavi prava je refleksija onoga što živimo. Ako nemamo kreativnost, gubimo na životu i njegovoj punini. Želimo kraste, mrlje i lokve – a kada ih nemamo, pretvaramo se u nezadovoljne ljude,“ zaključila je.

Članovi ansambla složili su se da je scenska priča koju donose izravna refleksija suvremenog života, ali i upozorenje.

Premijera će publici ponuditi putovanje u svijet u kojem se ponovno uči kako maštati, istraživati i dopuštati sebi igru — svijet koji, kako poručuju iz KLZ, nikada ne bi trebao nestati.