Nakon prošlogodišnje proslave ‘punoljetnosti’ i premijernog predstavljanja zadarskoj publici, ‘Festival Tolerancije’ se i za svoje 19. izdanje ovog tjedna vratio u naš grad kojem, iskreno rečeno - nasušno nedostaju ovakvi filmski događaji
U skladu s tradicijom festivala, a sukladno njegovom imenu, program je i ove godine bio ispunjen angažiranim temama i vrhunskim naslovima i bio je pravi izazov za vas izdvojiti samo jedan.
Izbor je stoga pao na dva naslova koje sam imao priliku pogledati i koji su mi se duboko usadili u pamćenje. Dozvolite mi da vam za početak predstavim redateljski debi nerijetko osporavane glumice Kristen Stewart. Poetičnu i potresnu, ali svejedno inspirativnu biografsku romantičnu dramu – ‘’The Chronology of Water’’!
The Chronology of Water
Malena Lidija (Anna Wittowsky) odrasta u disfunkcionalnoj obitelji koju razaraju nasilje i alkohol – otac (Michael Epp) je nasilnik i seksualni zlostavljač, majka (Susannah Flood) je pak pasivna i krajnje rezignirana alkoholičarka dok se Lidijina starija sestra Claudija (Thora Birch) u cijeloj toj teškoj situaciji nekako pokušava nositi zaštitnički spram svojoj sestri.
Kao mlada žena, Lidija (Imogen Poots) pokušava vlastitu sudbinu krojiti kroz natjecateljsko plivanje u kojem joj voda pruža osjećaj oslobođenja od nakupljenih trauma. Ipak, trauma iz prošlosti ne nestaje tako lako i ona se upušta u ovisnost, seksualna istraživanja, ali i neke druge destruktivne metode života. Kroz pisanje i literaturu Lidija ipak pronalazi put prema ozdravljenju – njezin glas i tijelo postaju svojevrsni alati umjetničkog izraza i mentalne preobrazbe…
Nakon što je veliki plivački talent ‘bacila u vodu’ bojkotiravši Olimpijske igre u Moskvi 1980., Lidija Yuknavitch (op.a. rođena Yukman) se do kraja prepustila alkoholu i drogama, no iskupljenje i mir je u konačnici pronašla u pisanju. Nanizala je tako kroz idućih par desetljeća nekoliko zapaženih knjiga, a 2011. su objavljeni i njezini memoari – ‘’The Chronology of Water’’.
Autoričina sirova i snažna introspektivnost koja brutalno i napose iskreno istražuje teme boli, trauma, seksualnosti, tijela ili stvaranja identiteta, upala je u oči i dojmila mnoge čitatelje uključujući i slavnu holivudsku glumicu Kristen Stewart. Knjiga ju je iznimno duboko osobno, ali i umjetnički pogodila i te osjećaje je željela uprizoriti na filmu. Naravno. Stewart u to vrijeme nije bila još emocionalno zrela i spremna za takav karijerni iskorak, ali ideja o filmskoj adaptaciji nije nestala već je čekala pravi trenutak.
Stvari su se s mrtve točke pokrenule negdje potkraj 2022. kada su se u priču producentski, među ostalima, uključili i veliki Ridley Scott te Charles Gillibert. Stewart je uz pomoć Andyja Minga zgotovila scenarij dok je iznimno zahtjevna uloga Lidije dopala talentiranu englesku glumicu Imogen Poots. Premda se radnja mahom događa u S.A.D.-u. film je sniman u Latviji i Malti tijekom ljetnih mjeseci 2024. Rezultat? Hajmo za početak reći da je tijekom ovogodišnje premijere na festivalu u Cannesu zaslužio šest i pol minutne ovacije publike. Neki će reći da Francuzi na neke filmove olako ‘klapataju’ rukama, no ovdje je to njihovo priznanje bilo uistinu opravdano.
Stewart je Lidijine memoare strukturirala eksperimentalno, nelinearno, fragmentirano, poetski i asocijativno. Nešto na tragu velikog Terrencea Malicka, ali daleko bolnije i dirljivije. Kako je i sama izjavila: ‘Nisam željela klasičnu biografsku adaptaciju nego nešto što ‘diše’ kao sjećanje, a ne kao priča’. I u tome je bez ikakve dileme apsolutno uspjela.
Kroz njezin tretman smo dočekali jednu dojmljivu osobnu priču žene koja preživljava kroz umjetnost, eros, ali i vlastitu destrukciju. Imogen Poots naprosto briljira u ovakvoj emocionalno zahtjevnoj roli, a zapažen pečat ostavljaju i pomalo zaboravljena Thora Birch (mnogi je prvenstveno pamte po ulozi u remek-djelu ‘’American Beauty’’) kao i iznenađujuće dobri Jim Belushi u ulozi empatičnog pisca i Lidijinog mentora Kena Keseya.
‘’The Chronology of Water’’ je u konačnici ispao jedan od onih filmova koji vas duboko dirnu, ideološki i realizacijski fasciniraju i vizualno očaraju da ga jednostavno ne možete, koliko god neke teme u njemu bile mučne, lako izbrisati iz sjećanja. Obavezno pogledati čim stigne u naša kina!
Orwell: 2+2=5
Što se tiče drugog ovotjednog izbora iz selekcije u uvodu spomenutog festivala, riječ-dvije o sjajnom dokumentarcu ‘’Orwell: 2+2=5’’
‘’Orwell 2+2=5’’ je dokumentarac o velikom piscu Georgeu Orwellu koji kroz jedinstvenu formu i tehniku montaže arhivskih snimaka stapa biografiju, refleksivnu naraciju o autoru, ali i distopijske teme koje povezuje sa suvremenim mehanizmima političke kontrole, dezinformacije i manipulacije…
Proslavljeni haićanski dokumentarist Raoul Peck (široj publici poznat po sjajnom kandidatu za nagradu Oskar – ‘’I Am Not Your Negro’’) inspiraciju za svoj najnoviji autorski trijumf pronalazi u Orwellovim idejama o položaju moći, jeziku, istini, laži i manipulaciji s posebnim fokusom na njegov egzistencijalni roman ‘’1984’’ (op.a. sam naslov filma se odnosi na Orwellovu metaforu kojom ilustrira kako autoritarni sustav može natjerati ljude da olako prihvate laži pod istinu).
Povezavši te ideje s društveno-političkom globalnom situacijom, Peck nam na jedan zastrašujući i zabrinjavajući način ukazuje kako se povijest ciklički ponavlja i kako je običan puk kroz manipulaciju medija podložan prihvaćanju iskrivljenih činjenica i prihvaćanju kojekakvih opasnih ideologija. Paralelno, radnja filma prati i Orwellov životni put od njegova rana djetinjstva, školovanja i službe u imperijalnoj policiji pa sve do književne afirmacije i rane smrti.
Kroz kolaž arhivskih snimaka, audio zapise, pisma i fotografije, Peck vješto povezuje povijest i sadašnjost, društvenu pravdu i umjetnički izražaj (teme kojima se nerijetko vraća u svojim radovima), ali i relevantnost Orwellovih ideja koji nas kroz svoja djela upozorava i podsjeća u kojem smjeru čovječanstvo i svijet mogu odvući totalitarizam, propaganda i/ili imperijalizam (primjerice, Trump sebe naziva kraljem, Putin se uspoređuje s carevima..). Ako ste skloni razmišljati o politici, ulozi medija, manipulaciji, slobodi govora – onda je ovo dokumentarac koji se ne propušta!
