Nakon što je očarao žiri ovogodišnjeg izdanja festivala u Cannesu i ljetne hrvatske premijere na FMFS-u, u domaće kinoteke je ovih dana stigao film koji malo koga ostavlja ravnodušnim. Film koji vas duboko pogađa u dušu i potiče na razmišljanje. Dame i gospodo, predstavljam vam jedan od filmova godine – ‘’Sirât’’!
Brižni otac Luis (Sergi López) u pratnji maloljetnog sina Estebana (Bruno Núñez Arjona) i kujice Pipe bezuspješno pokušava pronaći nestalu kćer Mar koja je prije pet mjeseci napustila dom i od onda im se više nije javila. Kao strastvenu ‘rejvericu’, Luis i Esteban je pokušavaju pronaći na partyjima, a jedan trag ih odvede u pustinju na jug Maroka. Ekipa rejvera koju čine: Steff (Stefania Gadda), Josh (Joshua Liam Herderson), Bigui (Richard ‘Bigui’ Bellamy), Tonin (Tonin Janvier) i Jade (Jade Oukid) otkrije Luisu kako se će još jedan skriveni pustinjski party održati negdje na granici s Mauritanijom i kako će tamo možda imati više sreće u pronalasku svoje kćeri.
Trenutačni party im već idućeg jutra naprasno prekine vojska koja europskim državljanima naloži da pod njihovim nadzorom žurno napuste zemlju. Tijekom povratka, Steff, Josh, Bigui, Tonin i Jade svojim vozilima pobjegnu iz konvoja, a očajnom Luisu ne preostane ništa drugo sem da učini isto. Izbjegavajući vojne blokade, rejveri, Luis i Esteban se ka svojoj idućoj destinaciji upute opasnim planinskim putevima što im nerijetko izazove probleme, no ubrzo ih zadesi nezamisliva tragedija…
Po definiciji, ali i redateljevom tumačenju u uvodnoj špici, naslov ‘’Sirât” dolazi iz arapske / islamske teologije i označava most između pakla i raja i oni koji ga prelaze znaju da je tanji od dlake, a oštar poput sablje. U samom filmu, ‘’Sirât” simbolizira taj dvostruki put: fizičko putovanje kroz pustinju, slijedeći tragove, prelazak granica, suočavanje s prirodom i rizicima — i duhovno putovanje: suočavanje sa tugom, nadom, granicama vlastite izdržljivosti, vlastitim moralnim izborima.
Smještajući ga u pustinjski krajolik i rave subkulturu, talentirani francusko-španjolski redatelj Oliver Laxe (‘’You All Are Captains’’,’’Mimosas’’, ‘’Fire Will Come’’) svoj najnoviji film rabi kao ‘metaforički prikaz’ stanja svijeta. Rave party u pustinji tako predstavlja fizički ritual oslobađanja od ‘civilizirane’ svakodnevice. Stvarnosti koja miriše na rat (opetovane radijske i TV vijesti ukazuju kako se sprema veliki rat) i ispraznost. Njihovu slobodu i bijeg ugrožava vojska koja pak simbolizira silu, kontrolu i vlast. Laxeov film tako demonstrira tenzije između osobnog/kolektivnog oslobađanja i realnosti sistema, nasilja i egzistencijalne prijetnje. Istovremeno, film se kroz likova Luisa (još jedna dojmljiva izvedba španjolskog veterana Sergija Lópeza) i rejvera suputnika (tumače ih, i to impresivno, redom naturščici) metaforički dotiče i tema gubitka i potrage, točnije, suočavanja s neizvjesnošću, prazninom i traumom.
Simbolici tu dakako nije kraj jer čitav film obiluje istom, no koliko god vam želio dešifrirati sve autorske poruke, to neću i ne smijem učiniti pošto bi tako razbio misteriju kojom je obavijen. Laxe je kreirao nešto uistinu posebno, pravo duhovno putovanje za svoje gledatelje od kojih traži apsolutno sudjelovanje. Svaki kadar je pomno osmišljen i stvoren kako bi vas polako uvukao u kožu svojih atipičnih suputnika. Njegov film služi kao ‘most’ kojim se prelazi kroz iskustvo boli i nade. Tim istim mostom se prelazi plešući, tugujući i tražeći odgovore koji ponekad niti ne postoje dok pustinja simbolizira pustoš, samoću, granice, čistoću – test izdržljivosti.
Koristeći prirodne kulise marokanskih pustinja, Laxe nad podsjeća kako nismo gospodari ovog svijeta već samo njegovi prolazni stanovnici. Podsjeća nas kako sloboda ima svoju cijenu i kako trebamo uživati u svakom trenutku, koliko god on bolan ponekad bio. Na trenutke, ‘’Sirât’’ je egzistencijalna filozofska drama i mistični film ceste, s druge pak strane, on je uzbudljiv triler na tragu Clouzotovog remek-djela ‘’Wages of Fear’’ (po naški, ‘’Nadnica za strah’’), koji svoje aktere gura preko granica emocionalne i fizičke izdržljivosti. Divan, bolan i značajan – ‘’Sirât’’ je ostvarenje kakvo ne gledamo često. Film koji zaslužuje veliki respekt.
OCJENA: 5/5
