Matea Mađaroš je unatoč uspješnoj karijeri u Danskoj novi dom pronašla u sunačnoj i mirnoj Dalmaciji. Na novim projektima radi iz Pakoštana
Arhitektica Matea Mađaroš (29) iz Vukovara se nakon Danske, u kojoj je živjela i radila četiri godine, vratila u Hrvatsku, a novi dom pronašla je u Pakoštanima.
Nakon studija u Splitu i Zagrebu, iskustvo je gradila u prestižnom danskom uredu, gdje je od praktikantice napredovala do pozicije arhitektice i mentora za nove članove tima.
Radila je na nagrađivanim projektima poput trga u danskom Esbjergu i natječaja za Shenzhen Opera House. Unatoč međunarodnim uspjesima, njezini prvi samostalni projekti vezani su upravo uz rodni Vukovar, gdje je radila na dizajnu za franjevački samostan te obnovi hotela Dunav.
Radno iskustvo u Danskoj donijelo joj je profesionalnu širinu i novu perspektivu, ali i još veću želju za doprinosom lokalnoj zajednici. Povratak u domovinu nije prekinuo njezine međunarodne suradnje, paralelno radi na projektima u inozemstvu i u Hrvatskoj.
Arhitektica Mađaroš za Net.hr priča kako joj izgledaju radni dani u zadarskom području, na kakvim projektima radi te koliko joj se razlikuje život sada od onoga u Danskoj.
Novi život u Pakoštanima i velika promjena
“Najveća motivacija za povratak bio je moj način života u Danskoj, za koji sam shvatila da dugoročno nije održiv – previše rada, ubrzani tempo, premalo sunca, prirode, društvenog života i brige za sebe. Otišla sam u Dansku s motivacijom da ondje izgradim život i ostanem, ali iz godine u godinu, unatoč dobroj profesionalnoj situaciji i prijateljstvima koje sam stekla, postalo mi je jasno da taj kontekst nije za mene. Posebno su na moju odluku utjecali hladna klima i prekratki dani, ali i osjećaj nepripadanja. Za Dalmaciju sam se odlučila iz dva jednostavna razloga – sunca i mora”, objasnila je Matea.
Vukovarka je ispričala kakav joj je bio proces prilagodbe nakon povratka iz Danske te je istaknula razlike u načinu rada i mentalitetu.
Povezanost s Pakoštanima
“Prijelaz je zapravo bio brži nego što sam očekivala, ponajviše jer sam sama sa sobom donijela odluku da sve ostavim iza sebe i krenem ispočetka. U Danskoj sam puno naučila, stekla vrijedne vještine i životne lekcije, ali ovdje sam htjela izgraditi novi način života – miran i balansiran. Naravno da postoje razlike u mentalitetu i radu – ono što je prednost na jednom mjestu može biti mana na drugom i obrnuto. Danas radim i lokalno i internacionalno pa nastojim uzeti najbolje iz oba svijeta – disciplinu i odgovornost kad treba zasukati rukave te smirenost i opuštenost kad je situacija kaotična”, dodaje.
Matea se odlučila za Pakoštane jer joj je ondje dio obitelji, ali i zato što je u djetinjstvu svako ljeto tu dolazila, što joj je odmah stvorilo osjećaj bliskosti i povezanosti s mjestom.
“Preko kontakata sam lakše pronašla smještaj i upustila se u novi početak. U tom trenutku bila mi je važna manja zajednica, blizina prirode i mir – da se malo oporavim i posložim nakon svega što sam prošla na sjeveru”, napominje.
Odgovara joj mediteranski način života
U Kopenhagenu su joj radni dani znali biti vrlo dugi, što je uključivalo rad od jutra do idućeg jutra, često sa samo nekoliko sati sna, dok joj je danas tempo rada znatno drukčiji i manje iscrpljujući.
“Nisam to radila jer sam morala, nego jer sam bila uvučena u taj tempo povedena nekakvim famozno važnim radom – što je na koncu rezultiralo mojom potpunom samodestrukcijom. Danas je moj radni dan potpuno drukčiji. Budim se rano, vježbam, kupam se u moru, spremam svaki obrok za sebe te radim oko pet sati fokusirano. Nakon ručka šetam, trčim sa psom ili gledam zalazak uz more. Večeri su opuštenije – družim se, čitam, istražujem teme koje me zanimaju ili se jednostavno odmaram. Ljeti se ritam malo razbije jer kroz večeri radim ljetne posliće, ali rutina mi je uglavnom stabilna i fleksibilna. Imam rutinu, ali i fleksibilnost, i to mi jako odgovara”, napominje arhitektica.
“Najviše volim provoditi vrijeme u prirodi i kreativno, a kad se to dvoje spoji, to mi je najdraže. U poslu se često potpuno izgubim i vrijeme mi proleti, a priroda me vraća u ravnotežu. Element vode me posebno privlači – promijenila sam do sada sedam prebivališta i svaki put bih završila pored mora ili rijeke. Volim šetati šumama, tumarati obalom, biti sama sa sobom. To vrijeme mi je ključno za centriranje i mir, iako uživam i u dobrom društvu. Mislim da mi zapravo treba oboje, samo u pravoj mjeri. Kada sam u balansu, misli su mi najbistrije. Iako prije jesam radila deset puta više, sada iste poslove odrađujem deset puta kvalitetnije. Upravo zato što sam smirene glave i dovoljno se brinem o sebi da odluke donosim trezveno”, dodaje.
Savjet mladim arhitektima
Na kraju je i dala savjet mladim arhitektima koji razmišljaju o povratku u Hrvatsku nakon rada ili studija u inozemstvu. “Savjetovala bih im da se opuste, vjeruju u sebe i već su na pola puta! Ako postoji volja, vještina i samopouzdanje, mnogo se toga može postići. Ne može i nikada neće sve biti u potpunosti posloženo. Samostalni put često nije potpuno jasan, ali ponekad se trebamo prepustiti nepoznatom da bismo otkrili koliko dobro može biti. Tako je bilo i u mom slučaju – puno vjere, sigurnosti u sebe, nešto rada i put se s vremenom iskristalizirao. Sretno svima koji imaju takvu namjeru”, zaključuje Matea Mađaroš.