Ovo je glumački vjerojatno i najpotentnija postava filmske Fantastične četvorke i njihov se angažman itekako odražava na kompletan dojam i samu kvalitetu filma.
Budalaštine viđene u Gunnovoj readaptaciji Supermana dovoljno su mi umrtvile mozak i ubile želju za promptnim povratkom u kina na novu porciju superherojskog bućkuriša, ovog puta smućkanog u Marvelovom taboru, no neki vrag me u konačnici ipak vukao ka toj nesretnoj ‘’Fantastičnoj četvorci’’.
Ne znam kojoj generaciji pripadate i jeste li kroz svoje formativne godine poput potpisnika ovih redaka proždirali stripove, po mogućnosti one ispunjene junačinama u tajicama, ali gledajući najavu ove retro eskapade, vratio sam se mislima svim tim pustim Stripotekama, EKS-ovima i sl. magazinima koje su uz europske strip ikone okupirali i svakojaki Spider-Mani, Srebrni letači, Thorovi pa i Fantastične četvorke. Ah ta nostalgija…
Godina je 1964., na Zemlji 828 čovječanstvo slavi četiri godine otkako su briljantni znanstvenik Reed Richards (Pedro Pascal), njegova supruga Sue Storm (Vaness Kirby), njezin brat Johnny Storm (Joseph Quinn) i Reedov najbolji prijatelj Ben Grimm (Ebon Moss-Bachrach) uputivši se na svemirsku misiju bili izloženi kozmičkom zračenju koji ih je na planet vratio sa supermoćima.
Reed je tako stekao nevjerojatnu vještinu rastezanja tijela, Sue može sebe i ostale učiniti nevidljivima i stvoriti moćno zaštitno polje, Johnny materijalizira vatru, leti i jako je brz, dok je Benovo tijelo prekriveno neuništivim slojevima kamenja i posjeduje nadljudsku snagu.
Otkako su dobili te moći, od medija i javnosti prozvana Fantastična četvorka štiti čovječanstvo od prirodnih kataklizmi i superzločinaca, no prvi veliki izazov im tek stiže. Naime, na Zemlji se iznenada pojavi Srebrni letač/ica (Julia Garner) koja kao glasnica najavi dolazak moćnog Galaktikusa, žderača planeta. Da bi stvari po našu superjunačku četvorku bile još teže i izazovnije, Sue se upravo u tom momentu nalazi u visokom stupnju trudnoće…
Prije negoli neki cinično izuste – Zar opet?, dozvolite mi da vam u kratkim crticama pojasnim što se tu kroz filmske adaptacije već zbivalo sa spomenutim voljenim strip herojima.
Ignorirat ću tako spoznaju kako postoji nikad prikazana niskobudžetna verzija filma iz 1994. (to je pak materijal za posebno čitanje) te nas vratiti u 2005. Par godina uoči zahuktavanja moćne ‘mašine’ naziva MCU (op.a. Marvel Cinematic Universe), slavni studio ‘Twentieth Century Fox’ je pokušao fino unovčiti svoje pravo na adaptaciju stripa i to je učinio sasvim solidno s gotovo trostrukom zaradom naspram uloženog novca, no nisu baš svi bili ushićeni.
Izazovna Jessica Alba i Chris Evans nisu bili po svačijem guštu, ali studiju je ‘kapnula dobra lova’ i već dvije godine kasnije smo dočekali i nastavak koji je po prvi put svijetu otkrio filmsku inkarnaciju Srebrnog letača. Kraj!
Novi tretman, ovaj put u suradnji sa samim Marvelom, Fox-ovci su nam servirali 2015., ali bilo bi bolje da se to nikad nije ni dogodilo. Fijasko na kino blagajnama, apsolutno promašen casting i kaotična adaptacija, slomili su nade fanovima o očekivanom priključivanju njihovih junaka ‘Avengersima’, no Kevin Fiege i ostatak Marvela nisu mirovali.
Zašto takva upornost, pitat će neki? Svim fanovima stripa odgovor na to pitanje nije niti potreban, ali ću pojasniti onima koji nisu toliko upoznati s materijalom. ‘Fantastična četvorka’ je kroz stripove od pamtivijeka bila sastavni dio spomenutih Avengersa i itekako značajna za sljedeću fazu Marvelovog filmskog univerzuma/‘cijeđenja para’djetinjastim geekovima, a to se posebice vidi kroz predstavljanje novog moćnog antagonista – Galaktikusa! Ne znam za vas, ali uz Mefista i Lokija, Galaktikus mi se kao slinavcu dobro urezao u pamćenje dok sam gutao sve te u uvodu spomenute stripove, prvenstveno Srebrnog letača, i baš me zanimalo kako će se stvari ovaj put posložiti.
Nije se kao ni inače štedjelo na budžetu, glumački su unatoč raznoraznim višegodišnjim casting varijacijama i studijskim željama ‘uboli’ gotovo savršeno pogođen ansambl predvođen sveprisutnim i ultra popularnim Pedrom Pascalom, ali ni ostatak ekipe nije za baciti (dovoljno je za reći da je inače izvanredna Natasha Lyonne ovdje dobila tek mrvice kao ljubavni interes Bena Grimma).
Dapače, ovo je glumački vjerojatno i najpotentnija postava filmske Fantastične četvorke i njihov se angažman itekako odražava na kompletan dojam i samu kvalitetu filma.
Scenarij nastao iz pera Josha Friedmana, Erica Pearsona (posljednjih petnaestak godina piskara uglavnom za Marvel) te relativno nepoznatih – Jeffa Kaplana i Iana Springera, inspiraciju je crpio iz poznatih strip epizoda 60-ih, ali i onih nešto novijih. Upravo je ta retro spika stvorila neki poseban gledateljski čar, prekrila zamorno blještavilo modernih tehnoloških novotarija i jedne te iste Marvelove šprance koja je već dosadila i samom Bogu i vragu.
Konačno smo dobili filmsku adaptaciju koja vjerno prati duh izvornog materijala na djetinjast, naivan i poprilično zabavan način.
Dočekali smo nakon dugo vremena dakako i moćnog antagonista Galaktikusa (prvotna želja producenata bio je Javier Bardem, no nisam siguran da bi to ispalo dovoljno moćno uzevši u obzir njegov (pre)naglašen akcent) kojeg je prepoznatljivim dubokim glasom, ali i uvjerljivom CGI obradom lica utjelovio vrsni karakterni glumac Ralph Ineson (‘’The VVitch’’, ‘’The Green Knight’’, ‘’The Northman’’, ‘’Nosferatu’’…).
Njegov antagonist je jednako kompleksan poput moćnog Thanosa, a istovremeno je i tragična figura, isto kao i Srebrna Letačica (ne, nije u pitanju nikakav ‘woke’ moment – čitajte stripove pa će vam biti jasnije). Uz klasično herojstvo, film Matta Shakmana (poznat po nizu TV uspješnica uključujući i Marvelov hit ‘’WandaVision’’) kvalitetno pronosi i teme obiteljske povezanosti, odgovornosti i žrtvovanja, nade i majčinstva.
Sve navedeno je dakako upakirano u savršenu estetiku (posebno su dojmljivi ‘svemirski’ prizori) i vrhunske specijalne efekte, no važno je istaknuti i da sam film nije predugačak. Uzevši u obzir sve rečeno, dolazi li se do zaključka kako je ovo jedan od najboljih Marvelovih filmova? Skromno ću reći – ne.
Štoviše, bolju varijaciju Fantastične četvorke smo dobili kroz njihovu animiranu humorističnu kopiju imena – ‘’The Incredibles’’, ali to ne znači ni da je ovo loš film. Dapače, bolji je od većine Marvelovih promašaja koje su zaredali proteklih nekoliko godina, a što je još i značajnije – kvalitetno je pripremio teren za nove ‘’Avengerse’’ koji bi lako mogli isprati gorak okus prijašnjih promašaja i postati novi favorit ljubitelja superherojskih stripova i njihovih filmskih adaptacija.
Ocjenu ću malo napumpati jer se još nisam oporavio od konfuznog iskustva zvanog ‘Superman’ premda bi realno bila niža za barem pola koplja.
OCJENA: 4/5
