Imati za sugovornicu Mateju Miočić, umjetničkog imena MYOUSIQ, a pričati o glazbi, definitivno je nešto što bi poželjela svakom novinaru.
Njezini su stavovi realni, čvrsti i zanimljivi, ali nije izgubila onu nijansu sentimenta koja se nekako uvijek spontano vezuje za sve koji se bave umjetnošću.
Počeli smo, kako se kaže, ”od kraja”, odnosno, osvrnuli smo se na posljednji nastup i neke projekte koje Mateja vrijedno kuha samostalno i sa suradnicima.
A začina ne nedostaje!
–Kao trio Myousiq zajedno s Matom Anićem i Sinišom Jelovčićem nastupila sam na Muraju, i bilo je baš lijepo. Iako ne živim od glazbe u profesionalnom smislu, nastupati i izvodit glazbu koju voliš mi je neopisiv gušt. Posebno kada klikneš s nekim ljudima. Smatram da smo svi mi glazbenici na neki način ovisnici o adrenalinu, a u live nastupima ga uvijek ima. Imala sam sreće s njima, pa imamo jedan pomalo leteći trio. Mate je inače studirao s mojom sestrom u Splitu, te je bio klavijaturist grupe Oranž. Siniša je bio s grupom Kost i Koža, gitarist je i zajedno sviramo već pet godina.
Mateja nam je ispričala i kako je imala divno iskustvo voditi radionicu za djecu i mlade, gdje im je demonstrirala koliko zanimljiv može biti saksofon, i kaže kako je to iskustvo bilo neprocjenjivo i za nju i za polaznike radionice Američkog kutka Gradske knjižnice Zadar.
Spoj igre, edukacije i glazbe nešto je što je posebno ispunjava.
A kada se prisjeća samog početka?
– Moji roditelji ne bave se glazbom, ali eto, ispalo je tako da se i sestra i ja ne možemo NE baviti glazbom (smijeh). Nakon glazbene škole (klavir) nekako sam se osjećala kao da me to malo ograničava, nisam se mogla pronaći u klasicima.
Svaka vrsta ukalupljenosti nije mi odgovarala, ali smatram da bez predanosti i vježbanja nema uspjeha. Kada si instrumentalist i to još puhaćeg instrumenta trebalo bi vježbati najmanje 1 do 3 sata dnevno (a nažalost, ne stignem). I to svaki dan!
Ono što sam naučila u cijelom svom nazovimo glazbenom procesu odrastanja je to da te nitko ne uči o glazbenoj industriji kao biznisu…sve se nekako romantizira, a nigdje se ne vodi računa o kvalitetnoj pripremi mladih glazbenika koji bi se time zaista htjeli profesionalno baviti i od toga živjeti. Ljudi lako izgore u svemu tome. Mnogi spoznaju da su dali masu truda i vremena, a osjećaju se razočarano ili iskorišteno, kaže nam Mateja.
Baby Lasagna za nju je primjer kako treba raditi, ali napominje kako je on ipak došao iz svijeta produkcije.
Kada pričamo o autorskim stvarima, Mateja sama piše tekstove i sklada glazbu za svoje pjesme te nam otkriva kako na tome radi dosta u posljednje vrijeme, svaki put kada je u prilici imati neki mir za krenuti od teksta, pa se prepustiti glazbenom okviru.
A što je s festivalima?
– Zavisi! Ja sam se malo opekla u početku, bila sam još neiskusna, probila sam led nastupom na Šibeskoj Šansoni.Tu je najvažnija dobra promocija prije samog dolaska na pozornicu. Mora se o tebi nešto unaprijed čuti, vidjeti, PR je neizmjerno važan.
Dobro je koristiti društvene mreže ili kanale poput Youtubea, ali čak i imati neka gostovanja u mozaičnim tv emisijama.
Mnogi su glazbenici introverti, treba im dobro vodstvo, ustvari glazbenik danas mora biti poduzetnik! Svakako tu su i platforme poput deezera, spotifya, videa s live nastupa, sve pomaže da budeš vidljiv i nastaviš rasti. Kod mene je ključno planiranje i disciplina. Zadovoljna sam dosadašnjim postignućima, ali naravno da uvijek postoji želja i mogućnost za rastom.
Što se tiče vještine pjevanja trening je najbitniji, kao i svaki mišić, ne smiješ dozvoliti da atrofira.
Još jedan lijep dio njezine glazbene priče je to što zajedno sa sestrom izvodi glazbu za vjenčanje u crkvi. Izvode stvari poput Hallelujah i Dubine, pa kaže kako im je osobno jako drago biti dio posebnog dana mnogima jer tu zaista oslobode vlastite emocije.
Ono što vrijedi posebno istaknuti je projekt kojega je Mateja pokrenula sa Sašom Miočićem, producentom. Radi se o izdavačkoj kući Platforma Z, kojoj je cilj, kaže nam Mateja, stvoriti jaču zadarsku scenu!
Raditi evente, organizirati radionice, umrežavati ljude, sve to može osnažiti zadarske glazbenike da zajedno budu još afirmiraniji. Mateja ovim putem poziva sve glazbenike bili amateri ili profesionalci, ukoliko im treba podrška da se jave u Platformu Z.
Možda je baš Platfoma Z vaš potreban vjetar u leđa ili odskočna daska za glazbenu budućnost.
Svakako posjetite i web stranicu za više detalja!
