U posljednje su vrijeme agonisti GLP-1 receptora, poznati po svojoj učinkovitosti u liječenju dijabetesa tipa 2 i poticanju mršavljenja, privukli pozornost zbog svojih potencijalnih koristi u drugim područjima zdravlja.
U bliskoj budućnosti, priča o lijekovima kao što je Ozempic možda
više neće biti primarno – priča o mršavljenju i dijabetesu.
Sada je poznato da ti lijekovi mogu pozitivno utjecati i
prevenirati srčane i bubrežne bolesti, usporiti
napredovanje demencije, a mogli bi pomoći ženama koje se bore s
neplodnošću da zatrudne, piše američka pulmologinja i liječnica
intenzivne njege Daniela J. Lamas u The New York Timesu.
Što su GLP-1 lijekovi?
Agonisti receptora GLP-1 (glukagonu sličnog peptida-1) razvijeni
su za pomoć u kontroli dijabetesa tipa 2 reguliranjem razine
šećera u krvi. Lijekovi u ovoj kategoriji uključuju semaglutid
(Ozempic, Wegovy) i liraglutid (Saxenda). Djeluju tako da
oponašaju prirodni hormon koji pomaže u kontroli šećera u krvi,
suzbijanju apetita i smanjenju upale. Ti mehanizmi ne samo da
pogoduju metaboličkom zdravlju, već se čini da imaju i pozitivne
učinke na mozak, ali i na druge organe. Brojne dobrobiti ovih
lijekova upućuju na potencijal da smanje lokalnu i sistemsku
upalu, kako u crijevima, tako i izvan njih.
Naime, poboljšana kontrola dijabetesa i pretilosti smanjuje
tjelesnu masnoću i razinu šećera u krvi, što znači smanjenje
upala.
Danas znamo da upale mogu biti važan faktor rizika za razvoj
mnogih bolesti. Tinjajuća blaga upala povezana je s bolestima
srca, rakom, pretilošću, dijabetesom i neurodegenerativnim
poremećajem, a sve se to može smatrati, barem djelomično,
kroničnim upalnim poremećajima (KUP). Kod pretilih osoba, višak
tjelesne masnoće – osobito visceralne masnoće pohranjene duboko u
tijelu – svakodnevno izaziva “tinjajuću upalu”. Ona bi mogla biti
jedan od središnjih mehanizama koji objašnjava zašto su pretile
osobe u povećanom riziku da dobiju srčane bolesti i rak.
Nova istraživanja sugeriraju da GLP-1, djelujući kroz protuupalne
puteve, mogu biti korisni kod raznih kroničnih upalnih
poremećaja, s potencijalom da pomognu ne samo pacijentima s
dijabetesom, već i onima koji nisu šećeraši.
Kronična upala – pokretač mnogih bolesti
“Kao liječnica intenzivne njege, dugo sam upalnu reakciju
smatrala nužnim zlom, obrambenim odgovorom tkiva na ozljedu ili
infekciju. Ali sve veći broj istraživanja komplicira to
razumijevanje. Upala nije samo pokazatelj temeljne bolesti, već i
njezin pokretač. Što je više u medicini poznato o upalama, to
više učimo o bolestima srca i gubitku pamćenja. Ovo bi trebalo
poslužiti kao podsjetnik na osjetljivu ravnotežu u našim
tijelima, na činjenicu da isti sustav štiti i može uzrokovati
štetu”, navodi američka liječnica Daniela J. Lamas, zaposlena u
bolnici Brigham and Women’s Hospital u Bostonu.
Riječ je o imunološkom sustavu koji je prva linija obrane od
bakterijskih ili virusnih uljeza — štiti nas upalnom reakcijom,
valom proteina i hormona koji se bore protiv infekcije i potiču
zacjeljivanje. Bez te reakcije umrli bismo od zaraznih bolesti u
djetinjstvu.
Ali kad prijeđemo 50-tu i kasnije, kronična upala počinje uzimati
danak. Obično tiha, kao i visoki krvni tlak, ona je
nevidljivi neprijatelj.
Upala kao reakcija na pušenje ili pretilost
Da bismo razumjeli što upala otkriva o zdravlju osobe, važno je
znati što ju uzrokuje. Ponekad je to reakcija tijela na pušenje
ili pretilost. Kronični upalni poremećaji, poput reumatoidnog
artritisa, rezultiraju visokim razinama upalnih markera u krvi.
Virusne infekcije, poput covida, također dovode do upale, osobito
kod dugotrajnog covida. Ali postoji i ono što Paul Ridker,
kardiolog u bolnici Brigham and Women’s Hospital u Bostonu,
naziva “tihom upalom niskog stupnja”, upalom koja nije jasna
posljedica bilo koje osnovne bolesti, već imunološkog sustava
koji nas održava na životu.
“Nitko ne osjeća ovu upalu, kao što nitko ne osjeća kolesterol”,
upozorio je u razgovoru za The New York Times.
Dr. Ridker jedan je od znanstvenika zaslužnih za uspostavu novog
razumijevanja upale, točnije kako ona može dovesti do srčanih
bolesti.
Sredinom ’90-ih primijetio je da su mnogi njegovi pacijenti
pretrpjeli moždani i srčani udar unatoč normalnim razinama
kolesterola – za koji se smatralo da je primarni uzrok. On i
njegovi kolege također su primijetili da ti pacijenti imaju
povišene upalne markere i počeli su se pitati – je li upala
rezultat ili uzrok.
Kako bi raščlanili je li na početku bilo “kokoš ili jaje”, dr.
Ridker i njegov tim analizirali su uzorke krvi zdravih muškaraca
prateći ih neko vrijeme.
Njihova otkrića promijenila su ključna razumijevanja. Naizgled
zdravi ljudi s povišenim razinama upalnih markera imali su srčane
i moždane udare u puno većem postotku nego njihovi kolege s manje
upala. Upala je doista bila uzročnik, što znači da nije bila samo
posljedica bolesti srca, već i faktor rizika za njezin razvoj,
poput visokog tlaka ili kolesterola.
Ozempic ublažava reumatoidni artritis
Postoje istraživanja koja su ispitala povezanost GLP-1 lijekovi
poput Ozempica, upalnih biomarkera i rizika od infarkta.
https://drive.google.com/file/d/1TK-Xdn8u2FHNnO8zE1Od82WOONvjoxa_/view
Rezultati sugeriraju da GLP-1 lijekovi smanjuju smrtnost od
srčanih bolesti među ljudima koji ih uzimaju i koji su izgubili
na težini.
Daniel Drucker, istraživač pretilosti u bolnici Mount Sinai u
Torontu koji je sudjelovao u otkrivanju novih lijekova, primio je
pisma pacijenata koji su uzimali lijekove za pretilost te
iznenada otkrili da je njihov bolni reumatoidni artritis u
remisiji, da su oteklina i bol nestali nakon godina patnje unatoč
tome što su uzimali lijekove za artritis.
Ovi primjeri dokazuju da je smanjenje upale razlog, i to nam je
vodeća ideja, istaknuo je dr. Drucker. Objašnjava da GLP-1
lijekovi preko osovine crijeva-mozak-imunološki sustav utječu na
upalu u tijelu. Dvosmjerna komunikacija između crijeva i mozga
uključuje signale trilijuna crijevnih mikroba, poznatih kao
crijevna mikrobiota, i utječe na mnoštvo procesa u tijelu,
uključujući upale. GLP-1 mogu modulirati crijevnu mikrobiotu i
ciljati imunološke stanice u mozgu i crijevima kako bi smanjili
upalu u cijelom tijelu.
Trenutna istraživanja GLP-1 lijekova i demencije
S obzirom na potencijalne dobrobiti GLP-1 u mozgu, postoji sve
veći interes za korištenjem ovih lijekova u neurodegenerativnim
bolestima. Kontrolirana ispitivanja ukazuju na sposobnost GLP-1
da smanje stope demencije kod pacijenata s dijabetesom, a u
tijeku su klinička ispitivanja velikih razmjera za proučavanje
učinkovitosti ovih lijekova za Alzheimerovu i Parkinsonovu
bolest. Smatra se da GLP-1 moduliraju imunološku funkciju u
mozgu, sprječavajući kontinuirano nakupljanje abnormalnih
proteina i smanjujući upalu, te utječu na puteve koji pridonose
Alzheimerovoj bolesti i drugim neurodegenerativnim bolestima.
Rani nalazi su ohrabrujući, a neke studije pokazuju poboljšanu
kognitivnu funkciju i sporije napredovanje bolesti kod pacijenata
koji uzimaju GLP-1 lijekove.
Naime, stanice imaju puteve koje koriste za regeneraciju i
popravak, a upala aktivira programe u stanicama i tkivima koji im
oduzimaju tu sposobnost. Možda, pitaju se neki znanstvenici, ako
upala ubrzava starenje, lijekovi koji mogu ublažiti upalu,
uključujući GLP-1, mogu usporiti kognitivni pad i tijek starenja.
No trenutačno u SAD-u ne postoji javnozdravstvena preporuka
obiteljskim liječnicima da mjere upalne markere pacijentima, a
koliko nam je poznato takvo što ne postoji ni u Hrvatskoj.
Možda će se to promijeniti.
Novo istraživanje dr. Ridkera i njegova tima pokazuje da
jednokratno mjerenje određenog upalnog markera može pomoći u
predviđanju stope moždanog i srčanog udara kao i smrti od srčanih
bolesti žena https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa2405182